Lakši pristup gradu je iz sela Kopošic udaljenog 1 km, lijepim kaldrmisanim putem koji vodi izmedu podnožja brda Nabožica i Tisovika. U Kopošicu je Nekropola kneza Batica. Danas je taj put zarastao, a njim je vodila linija razdvajanja u ratu 1992.-1995. godine i to podrucje je još pod minama.
Srednjovjekovni grad Dubrovnik

S obzirom na vrijeme njegovoga nastanka, blizinu Kopošica sa Nekropolom kneza Batica, te da je bio politicki centar župe, a zatim nahije Dubrovnik, ovaj grad je vjerojatno pripadao rodu Mirkovica kome je pripadao i knez Batic.

Nema preciznih podataka o nastanku grada. Fra Ivan Jukic takoder spominje Dubrovcane koji su ovdje topili srebrnu i željeznu rudu i podigli grad uz odobrenje Kulina bana. (Filipovic, 1924., 103.)

Stari grad Dubrovnik je sagraden na strmom, uskom i krševitom izdanku brda Huma, iznad Sastavaka, tj. ušca potoka Zenika u rijeku Misocu. Grad se nalazi na prirodno terasastom terenu koji se pruža od sjeveroistoka, tj brda Huma prema jugozapadu i završava se strminom koja pada ka Sastavcima, gdje se vec od 1972. godine vadi kamen u kamenolomu na 9. km rijeke Misoce.

Lakši pristup gradu je iz sela Kopošic udaljenog 1 km, lijepim kaldrmisanim putem koji vodi izmedu podnožja brda Nabožica i Tisovika. U Kopošicu je Nekropola kneza Batica. Danas je taj put zarastao, a njim je vodila linija razdvajanja u ratu 1992.-1995. godine i to podrucje je još pod minama.

Drugi pristup gradu moguc je velikom strminom od 10-og kilometra od korita rijeke Misoce ili sa kamenoloma na Sastavcima.

Od Ilijaša je udaljen oko 10 km.

Ljudi kazuju da je i Dubrovnik, kao i Bobovac,  pao varkom.  ”Navali neki paša na grad, ali džabe... I pet je paša  sultan iz Stambula promijenio, dok je grad pridobio. Dugo je tukao grad strijelama i topovima i pobio sve vojnike po planinama, ali grada nije posvojio. Nu belaja, nade se jedna baba pa veli paši: grad ti bio da bio, osvojiti neceš, dok mu izvir vodu ne zatvoriš. Paša joj obeca kesu dukata, a ona njemu veli: tri dana svog konja hrani i timari, a vode mu nedaj, a onda ga pusti, nek sam traži vodu. Tako i bi. Paša konja hranio i timario, ali vec treci dan konj ne može jesti, jer se pusto žito u njemu upalilo i on ga pusti, a konj trkom na Cemersku planinu pa nade vrelo i cunkove. Paša potrga cunkove, a kad u gradu ponesta vode, onda kraljica – predade grad, ama da ona ode slobodna i njeni podajnici da ne izginu”. Po ovoj prici zove se ovaj grad u narodu i ”Kraljicin grad”. Prica se da je u gradu boravila i Marija Terezija  i imala posebnu sobu. Zove ga narod i ”Dubravnik”, a  to je ime obronku Brezovaša. Zovu ga i “Tisov-grad”. Nedaleko od grada,  na južnoj strani,  nalazi se selo Tisovik, prozvano valjda po dragocjenom ”tisovom”  drvetu,  koga danas nema ni u selu ni u okolici, ali starinci pricaju, da ga je bilo pred kojih sto pedeset ljeta. 

   U blizini ”Dubrovnika”je ”grob kneza Batica”, oko  20 minuta hoda u selu Kopošicima, zaseoku Odžak. Tu je bilo mnogo starih grobova – stecaka, razasutih na pol kilometra. Danas ih ima još nekoliko.  Pošto se zemlja izmedju grobova obradivala, mnogi od njih su preorani a neki završili u šumi ili u temeljima kuca ili štala.

Na sredini sela nalazi se veliki stecak na kojemu piše: ”Va ime oca i sina i svetoga duha amin. Se leži knez batic na svoi zemlji na plemenitoi milostiu bžiom i slavnoga gudna krala tvrtka knez bosanski na visokom se pobolih na dubovome me dn doide si bilig postavi gospogj vukava s moi mi dobrimi živu mi vjerno služaše i mrtvu mi posluži”. Po današnjem pravopisu i nacinu   izgovora to bi glasilo: ”U ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Amen. Ovdje leži knez Batic na svojoj zemlji na plemenitoj. Milošcu Božjom i slavnoga gospodina kralja Tvrtka  knez bosanski. Na Visokom se pobolih, na Dubovome mi dan dode (dan smrti). Ovaj biljeg (znak, spomenik) postavi gospoda Vukava. S mojim dobrom mi vjerno služaše i mrtvu mi posluži”. 

 Tko je bio knez Batic? Bosanski plemic, vlastelin, možda i feudalac, koji je tu imao svoje posjede. Ne stoji badava upisano “na svojoj zemlji na plemenitoj”. U kakvoj vezi su knez Batic i grad ”Dubrovnik"? U popisu velikaša kralja Tvrtka II. spominje se ”knez Batic” ali bez osobitog znacenja. Kralj Tvrtko II. Tvrtkovic dva puta je kraljevao i to od 1404.-1408. i 1421.-1443. Iz prvoga vladanja potjece spomen o knezu Baticu. Dakle, starina od 600 godina! Dragocjena i vrijedna uspomena, bosanskim slovima i bosanskom rukom u kamenu uklesana.

 Jedan od prvih istraživaca koji su posjetili  nekropolu kneza Batica bio je Kosta Hörmann, direktor Zemaljskog muzeja za Bosnu i Hercegovinu, raniji  vladin savjetnik, koji je u Kopošicima bio 1891. godine. U Glasniku Zemaljskog muzeja, on je oktobru te godine napisao: "Kraj sela Kopošica, na previji izmedu brda Krsta (1148 m) i Kicelja (1037 m) ima desetak srednjevjekovnih nadgrobnika, medu njima spomenik u obliku stecka na šljeme, koji natpisom svojim kazuje, da ondje pociva Batic, milostiju Božjom i slavnoga gospodina kralja Tvrtka knez bosanski.

Kako je na žalost u našeg naroda rasprostranjeno mišljenje, da ovaki starodrevni spomenici prikrivaju zakopano blago, to su i ovaj stecak prije nekoliko godina seljaci prevalili a grobnicu prerovali. Da li su tom prigodom uz pokojnikove samrtne ostanke išta našli, to se danas pod sigurno ustanoviti ne može, jer niko niti hoce da što znade, niti je o tome šta cuo govoriti. Na svu srecu ostaviše stecak inace na miru i tako, se je potpuno sacuvao natpis, kojim je stecak ukrašen.

Ovaj je natpis dosada vec nekoliko puta objelodanjen no uvijek pogrješno, jer ga doticni pisci nijesu citali po snimku, vec su ga pribilježili onako od oka, pa ne samo što su pojedine rijeci krivo tumacili, nego su pace retke u natpisa pobrkali, a nekolike rijeci i sasvim izostavili.

 Moj cestiti prijatelj g. fra Grga Martic prvi ga je objavio u Danici godine 1852., no nije ga prikazao linearno. Po Marticevom rukopisu natpis bi glasio evo ovako: Kasnije objaviše ovaj natpis: Vuk Vrcevic u Slovincu (III. godina broj 9. strana 179.), —g. Ivan pl. Ašbot godine 1887. u svome djelu „ (strana 95.)i g. mjernik Geting u 7. broju „ od godine 1888. Svi ti prikazi netacni su; pokraj ostalih najkrupnije su pogrješke, što se Baticu daje pridjevak „kneza visockog", što se veli da mu je, kad je obolio, u Duboko dolazio „medik" i što svi po redu navode, da je ime supruge njegove „Vukosava". (slika 4.) natpis : U drugoj brazdi u rijeci gndna pocinio je majstor, koji je natpis usjekao, pogrješku, jer je poslije trebao da stavi takove pogrješke cešce su vec utvrdene u našim starobosanskim natpisima. Dosta muke zadaje recenica: Tu se oznacuje mjesto, gdje je knez Batic umr'o. Sjeveroistocnim pravcem od Kopošica, upravo na sjever od Cevljanovica, ima doista predio zvan „Duboko", kojim protjece potok Duboki. No pošto natpis veli: to bi se u nastavku ocekivalo...

 U rijeci gospot ono je umjesto ga cisto bosanska i vrlo stara forma, ime pak nalazimo u dva pisma), što ih je republika dubrovacka izdala nekoj vladkavi. Prvo pismo izdano je mjeseca juna 1404., u drugom se pak veli, da je, kneza, vlastele i ( pocgenoi gospogi data vjera, da može vazda doci u Dubrovnik, ako bi je kakova nesreca snašla, pa da odanle može slobodno prolaziti kud bi godjer zaželjela. Ovo pismo izdano je (to jest 8. novembra 1407. godine). Izdanje obiju pisama pada po recenome u doba vladanja kralja Tvrtka II. (1404. do 1408., i od 1421. do 1443.). U doba vladanja ovog kralja mislim da mogu staviti i postanje Baticevog nadgrobnog natpisa. Mnogi spomenini iz prve polovine XV. vijeka zabilježiše nam ime bosanskog kneza Batica Mirkovica, vjernog pristaše i odlicnog doglavnika kralja Tvrtka II. S drugom bosanskom vlastelom potpisao je taj Batic Mirkovic kao svjedok ugovor mira, što ga je ovaj kralj 24. juna 1405. godine sklopio s Dubrovcanima u mjestu „Veli u Trstivnici".Begovo ime nalazimo i na povelji, kojom kralj Stefan Ostojic u Zvecaju 5. marta 1419. potvrduje stare privilegije dubrovacke), no vec 16. augusta 1420. vidimo ga u gradu Pod Visokom opet na strani Tvrtka II., koji je vec jednu godinu kasnije po drugi put zasio na kraljevski prijesto bosanski. Da li je Batic, cijom se grobnicom bavi ovaj clancic, jedna te ista osoba s ovijem Batic Mirkovicem, i da li je casni naslov „kneza bosanskoga" taj naš Batic dobio po milosti kralja Tvrtka I. (1353—1391.), ili tek od sina njegovog, kralja Tvrtka II., to nam natpis njegov, pa niti pismeni spomenici iz doba domacijeh vladara ne kazuju, ko što nam ne mogu Odgonetnuti ni ono pitanje, da li je ona gospoja klckava, koja se je dopisivala sa dubrovackom vlastelom i opcinom,u svezi sa gospojom o kojoj naš natpis veli, da je svom suprugu Baticu, knezu bosanskom, vjerno služila za života i poslije šegove smrti. Ovo ce nam možda odgonetnuti moci pero vještije od mojega. Držim da je vrijedno zabilježiti, da se ime „Vukava" sve do danas sacuvalo, jer kako nas kopošicki žitelji pod sigurno uvjeravahu, živi u obližnjem selu Ocevju žena, koja je na krstu dobila to ime...”

Bobovac i Visoki su pali pod osmansku upravu 1463. godine i pretpostavlja se da je tada osvojen i Dubrovnik. U doba sultana Mehmeda II, grad je imao posadu sa dizdarom. U njegovo vrijeme sagradena je u gradu i jedna džamija. Dubrovnik se spominje u osmansko-ugarskim ugovorima, a u Gazi Husrev-begovoj zakladnici od 1531. godine, kao Dobronik. Okolna nahija takoder se zvala Dubrovnik. Posada je bila u gradu do 1655. godine, a nekoliko godina kasnije je negdje premještena.  

U pismu sarajevskog kadije od 12.prosinca 1709. godine predlaže se premještaj jednog službenika iz džamije u Dubrovniku u Carevu džamiju u Sarajevu, jer je grad napušten, džamija ruševna i nema potrebe za njezinom popravkom (Kreševljakovic, 1953., 16).  U administrativnim reformama u 18. stoljecu zapadni dio nahije Dubrovnik pripao je predionoj cjelini Nadvisoko, a istocni sarajevskom regionu.  

Iz Tisovika je porijeklom dubrovacki dizdar Djaferaga, sin Solak Skenderov, koji se pominje god. 1565/66., a bio je iz roda današnjih Tabaka, koji su jedno vrijeme živjeli u Tisoviku. Tabaci, koji sada žive u Solakovicima,  zvali su se nekada Solaki..

Stari grad Dubrovnik

Danas ovaj grad kao da nema nikakvog znacenja. Mada je cijelo podrucje proglašeno nacionalnim spomenikom BiH, pristup gradu je iznimno zapušten, opustjelo, potpuno zaraslo u divlje raslinje i izloženo ubrzanom propadanju uslijed nedostatka redovnog održavanja  a ugroženo je i eksploatacijom kamenoloma Misoca (na 9. kilometru uz tok rijeke Misoce) koji vrši eksploataciju kamene grude na kojoj leži grad. Sa eksploatacijom se došlo do pod sam grad. Poklopilo šikarje a dijelom i šuma ostatke zidina grada, kamen za kamenom kotrlja se uz mukli štropot i tutanj u Zenik i Misocu, zarasla je i Varoš-caršija, a ni Mijatovica - posljednjih stanovnika Grada,  (postoje ostaci starog grada Dubrovnika, a i selo Grad, koje je po starom Gradu i dobilo ime) tamo više nema. Odveo ih život (kao i nas) na sve strane svijeta. Kakva li  sudbina ceka ostatke Dubrovnika?

Knez

Na dvoru bosanskih kraljeva bio je bosanski knez ili veliki bosanski knez u svojstvu starješine dvorske kancelarije, što bi odgovaralo ugarskom palatinu cije ime se ponekad upotrebljava za bosanskog kneza ili velikog bosanskog kneza. Prvi poznati izvor pomena bosanskog kneza je u Batalovom evandelju iz 1393. godine. na nekim nadgrobnim natpisima dolazi titul bosanski ili veliki bosanski knez. Tako se na natpisu iz Zabrda ili Toplice u Lepenici na velikom stecku s grbom pominje veliki bosanski knez Radoje u pocetku 15. vijeka i iz drugog stecka iz Kopošica kod Vogošca knez bosanski Batic Mirkovic. Poslije njih se cesto spominje veliki bosanski knez Tvrtko Borovinic iz istocne Bosne, iz Zemlje Pavlovica, kao rodak porodice Kotromanica. Bosanski knez Tvrtko Borovinic se tako nazivaod 1433. godine i nadalje uzimajuci ponekad naslov velikog bosanskog kneza. To znaci da je bosanski knez bio ujedno i visocki knez stolujuci na kraljevskom dvoru. Pojedini feudalci s imenom knez bosanski ili veliki knez bosanski se bitno razlikuju od ostalih feudalaca po rodu knezova, dok je titula bosanski knez dvorski koji podjeljuje po milosti božijoj bosanski kralj. Po ovom se vidi da je glavno sjedište bosanskih kraljeva Visoko, odnosno Bosna kao naselje.