Adnan Jašarspahić: Suočavanje novinara sa svakodnevnim pritiscima zbog posla *Arhiva

Politički pritisci, prijetnje i fizički napadi na novinare su svakodnevnica i o tome se malo zna iz prostog razloga jer novinari u malim sredinama, gdje vlada zakon jačeg, ovakve stvari ne smiju da prijavljuju. Naprotiv, njih tuže i prijavljuju upravo oni koji im i prijete.

Info: Aktivni članci 515, Arhivirani članci 3594

Sredinom februara ove godine predstavnik OSCE-a za slobodu medija, Harlem Désir, i šef Misije OSCE-a u Bosni i Hercegovini, Bruce G. Berton, osudili su prijetnje upućene novinarima u Bosni i Hercegovini pri tome ukazujući i na prijetnje dvije osobe povezane sa lokalnim visokim zvaničnikom u Visokom. Radilo se o prijetnjama novinarima portala Visoko.co.ba.

„Ove prijetnje upućene novinarima su neprihvatljive i kao takve moraju biti osuđene na najvišem nivou. Vlasti u Bosni i Hercegovini moraju se više potruditi da medijskim radnicima pruže sigurnost u obavljanju njihovog posla“, izjavio je tada predstavnik Désir, izražavajući nadu da će svi slučajevi prijetnji biti predmet istražnog postupka i da će počinioci biti izvedeni pred lice pravde.

Portal Visoko.co.ba osnovan je 1998.godine i kao takav vjerovatno je jedan od najstarijih u našoj zemlji. Kada su u pitanju suočavanja novinara sa svakodnevnim pritiscima zbog posla, ovaj “news portal” prošao je kroz sve faze pritisaka i razvoja te radnih prava novinara u malim sredinama, što podrazumijeva i veliki broj tužbi i opomena pred tužbu, kao i prijetnji, odnosno fizičkih napada koji su izvršeni na naše novinare, uz pokušaje diskreditacije po bilo kojim osnovama, a da pritom nismo imali nikoga da nas adekvatno zaštiti, od policije preko tužilaštva do sudstva, koji su uvijek bili u uskoj vezi sa onima na vlasti. Dodatna vrsta pritiska na nezavisne medije u malim sredinama je ta što oni gube i tržišnu bitku bez obzira na uticaj koji imaju i povjerenje čitalaca. Na takvim medijima obično niko iz lokalne sredine ne smije da se oglašava iz razloga što lokalni šerif odmah uskraćuje urbanističke, građevinske i svake druge dozvole, te utiče na to da svakojake inspekcije često budu “gosti” onih koji se i odvaže oglašavati na takvim medijima.

Politički pritisci, prijetnje i fizički napadi na novinare su svakodnevnica i o tome se malo zna iz prostog razloga jer novinari u malim sredinama, gdje vlada zakon jačeg, ovakve stvari ne smiju da prijavljuju. Naprotiv, njih tuže i prijavljuju upravo oni koji im i prijete. Takav slučaj između ostalih se desio i portalu Visoko.co.ba, a nakon serije tekstova koje smo objavili na temu nepotizma u Visokom. Međutim, presudom Općinskog suda u Visokom, a kasnije i potvrdom Kantonalnog suda u Zenici u cjelosti je odbačen tužbeni zahtjev gradonačelnice Visokog Amre Babić protiv novinara i urednika portala Visoko.co.ba Adnana Jašarspahića, “radi nanošenja štete zbog klevete”. Kao vrsta očiglednog političkog pritiska gradonačelnica Babić je od Visoko.co.ba tražila 10.100 KM odštete, a na kraju sudskog spora je morala platiti sudske troškove.

Pojavom novih medija i društvenih mreža, koji imaju sve veću snagu i sve češće se koriste za pokretanje priča koje su važne za građane, tzv. tradicionalni mediji su izgubili primat, a internet portali su postali problem onima koji su do tada kontrolisali javni prostor i plasirali građanima samo svoje istine. Zahvaljujući prevashodno uticaju novih medija i nastanku velikog broja internet portala u malim sredinama aktuelizirane su i mnoge teme kojima tradicionalni mediji kontrolisani od strane vlasti nisu htjeli da ustupe svoj prostor. Zanimljivo je da teme koje najviše interesuju građane, kao što su korupcija i nepotizam, svoje mjesto prije nađu u novim medijima, nego u javnim servisima koje građani direktno finansiraju pa je samim tim želja za kontrolom takvih medija puno veća, a sa tom željom raste i razina pritiska na takve medije i novinare angažovane u njima.

Visoko.co.ba nije izolovan i jedini slučaj pritisaka na rad novinara, jer u Visokom bilježimo i nesvakidašnji slučaj u kojem je aktuelna vlast JP RTV Visoko pretvorila u JU RTV Visoko i riješila se osam “nepodobnih” stalno zaposlenih i jednog uposlenika sa ugovorom o djelu. Oštećeni radnici JP RTV Visoko dobili su presudu za potraživanja u visini od 317.500 KM uz dodatak još jedne privatno dobijene presude cca. 45.000KM za što od juna ove godine idu i kamate, a slijedi sudski posupak sa Gradskom upravom koja je imenovala i postavljala skupštine, nadzorne odbore, direktore, odobravala izvještaje Gradskog vijeća. Svakako u kontekstu pritisaka na slobodu izražavanja treba spomenuti i primjer Mirnesa Kardaša, društvenog aktiviste i blogera koji je zbog svojih javno izrečenih stavova izgubio posao i već tri godine je nezaposlen, a tamo i gdje bi uspio naći neki posao poslodavci bi primali “dobronamjerne” savjete kako nije baš pametno da neko takav radi kod njih. Interesantan je slučaj sa satiričnim Facebook Pageom “Čojk” kada je u momentu jedne policijske akcije hapšenja u Visokom vlasnik ovog FB Pagea pozvan od strane policije na “informativni razgovor” zbog “sporne” fotografije jednog policajca koja je u tom trenutku imala oko 500.000 pregleda, 60.000 lajkova i 2.500 komentara. Ubrzo zatim FB Page je ugašen protiv volje vlasnika jer su botovi “odradili” svoj posao. Danas “Čojk” još uvijek postoji i na svoj specifičan i satiričan način ukazuje na društvena dešavanja. U trenutku prisilnog gašenja Pagea bilo je 22.000 pratilaca, danas ih je 4.500. Midhat Hajdarević vlasnik jedog od starijih lokalnih medija u Visokom Magazinplus.eu u oktobru mjesecu ove godine objavio je tekst pod naslovom “Ko to gasi Magazin plus? gdje je ukazao na vrste pritiska sa kojima se suočava ovaj medij.

Oni koji imaju potrebu da kontrolišu javni prostor i nezavisne medije nerijetko pribjegavaju metodi dugotrajnih sudskih procesa koji su veliki finansijski udar na “male” lokalne medije koji takve procese finansiraju vlastitim novcem za razliku od onih koji ih tuže, a visoke plate primaju iz javnog proračuna. Iako od 2003. godine, od kada je zaštita od klevete u Bosni i Hercegovini regulisana odgovarajućim zakonom, prema mnogim istraživanjima pretvorio se u direktan pritisak na novinare i medije, odnosno u kršenje prava na slobodu izražavanja, uključujući i pravo na slobodni rad medija i novinarsko izvještavanje, desio se presedan i to upravo u Visokom. Nakon jedne od stotina prijetnji koje smo imali i nakon reakcije Društva novinara oglasio se i OSCE, a sudske presude koje su uslijedile nakon toga bile su u korist novinara Visoko.co.ba.

Visočki slučaj izazvao je i reakciju zastupnika u Federalnom, odnosno Državnom parlamentu Senaida Begića i Damira Arnauta. Senaid Begić je podnio inicijativu da se napadi na novinare tretiraju kao napadi na službenu osobu i zatražio kazne zatvora od tri do pet godina zatvora.

Damir Arnaut je istakao kako je trenutno u toku više od 1.000 tužbi protiv novinara. Mediji su u strahu, pogotovo manji mediji, njihovi novinari provode vrijeme na sudu umjesto da rade svoj posao. On smatra da svako ko sebe svjesno stavi u javni prostor spada u javnu ličnost. Neko ko sebe stavi svjesno u javni prostor ne može od medija očekivati samo svoju promociju. On je pozdravio odluku suda, gdje je načelnica tužila novinare zbog objavljenih tekstova o nepotizmu i izgubila taj spor, zato što je sud primijenio praksu Evropskog suda za ljudska prava i također, kao i Begić, smatra da je potrebno izmijeniti zakon.

Sadašnji vlasnik portala Visoko.co.ba i novinar Dario Božić bio je prinuđen da sudskim putem traži zaštitu zbog širenja nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti protiv gradonačelnice Amre Babić i još dvije osobe, sve zbog pritisaka i uvreda kojima je bio izložen putem društvenih mreža. Prije nekoliko dana u ovom slučaju održano je pripremno ročište na sudu u Visokom.

Prema podacima Misije OSCE-a u BiH u zadnjih 10 godina sloboda medija u Bosni i Hercegovini je u stalnom padu. Pritisci na novinare i narušavanja novinarskih sloboda u ZDK su značajno izraženi kao i pokušaj zastrašivanja i to od strane najviših nosilaca izvršne vlasti kao i njihovih političkih istomišljenika, najbliže rodbine i onih zaduženih za obračunavanje sa neistomišljenicima.

Slučajevi napada na novinare ili se ne procesuiraju, ili se slučajevi otegnu, ili se izriču blage kazne. Jedno od rješenja je ono vezano za izmjene zakona. Problem je i uticaj politike na pravosuđe, veliki broj napada i pritisaka na novinare izvode nosioci političke i društvene moći, koji sigurno imaju utjecaj na pravosuđe. Jedno od rješenja je da i medijska zajednica ne zaboravlja slučajeve napada, već da stalno postavlja pitanja tužilaštvima i sudovima gdje su slučajevi napada na kolege.

Adnan Jašarspahić 

Tekst je nastao u okviru projekta “Mediji za ljudska prava”, uz finansijsku podršku Evropske unije. Sadržaj teksta je isključiva odgovornost Udruženja BH novinari i Pro Educe i ne održava nužno stanovišta Evropske unije.

Ukoliko smatrate da sadržaj objavljen ovdje krši Vaše autorsko, lično ili drugo pravo ili interes, možete zahtijevati objavu odgovora ili ispravke. Sve pritužbe i prigovore možete slati na e-mail adresu ilijasnet@gmail.com. Materijal poslat na ovu e-mail adresu će se smatrati pravovaljanim. Svi drugi oblici prigovora neće se smatrati relevantnim i portal IlijašNet nema obavezu postupiti po istim.
Nikada nemoj misliti da rat, nebitno koliko bio potreban ili opravdan, nije zločin.