Šutnja administracije je početna linija odbrane sistema koji ne funkcioniše *Arhiva

Info: Aktivni članci 553, Arhivirani članci 4683

Kriza medija ujedno je i kriza demokracije pa je stoga važno pitanje u kojoj mjeri mediji građanima pravovremeno pružaju one informacije koje su im potrebne ne samo da zadrže, nego i prošire svoje slobode i prava? Ili je (gotovo) sve biznis prenošenja “vijesti”, a pod krinkom praznog označavanja “profesionalnog novinarstva”?

Pojedini mediji ne rade za građane.  Mediji, i javni i komercijalni, žive od građana, bilo od pretplate ili od oglašavanja, ali ne rade za njih i njihove interese. Sebe su postavili u poziciju moći u odnosu na javnost. I u odnosu na novinare. Za medije su pitanja sloboda i prava građana zanimljivi samo kao roba koju treba uklopiti u sadržaj tako da se najbolje proda, biznis kao i sve druge informacije. Profesionalni identitet novinara je sve siromašniji, etika i uloga “pasa čuvara” i ne spominju se više čak ni u teorijskim raspravama, osim kao romantična nostalgija za idealima profesije.

S druge strane i javnost gubi svoj identitet u smislu sudjelujuće i prosuđujuće javnosti. Briga za medije sve je manja i u aktivizmu i u civilnom društvu. A bez slobodnih medija i profesionalnog novinarstva nema demokracije. Kriza medija nastala je prije svega zato jer su političke i ekonomske interesne skupine ovladale medijima za svoje interese. To je proces koji traje već duži period,  a što je najgore, nastavlja se, još je u toku. U nedavno predstavljenom istraživanju o integritetu medija, jasno je oslikana struktura medijskog sistema, zakoni i njihova ne-primjena, interesi i utjecaji na medijsku praksu. Iz istraživanja su jasno razvidni razmjeri bolesti i razmjeri opasnosti kojoj su novinarstvo i  medji, posebno privatni sektor, izloženi u bari punoj krokodila.

Svrha medija uvijek je bila i bit će da služe javnosti i javnim interesima. Ako ne ispunjavaju tu funkciju mediji su štetni za svako društvo.

Novinarstvo je kao profesija već dugi niz godina u našoj zemlji pod velikim pritiskom. Teoretičari smatraju da BiH kao i ostale zemlje bivše Jugoslavije pripadaju post-komunističkom modelu novinarstva,  U njima je došlo do brzih promjena društvenih okolnosti, a zbog nedostatka demokratske tradicije karakteristične za anglosaksonske i druge zemlje zapadne Europe došlo je do diskontinuiteta razvoja novinarske profesije.

Usvajanjem Zakona o slobodi pristupa informacijama 2000. godine na državnom nivou, a godinu dana kasnije i na nivou entiteta, u Bosni i Hercegovini je utvrđeno pravo svakog pojedinca na pristup informacijama pod kontrolom javnih organa.

Informacije u posjedu insitucija vlasti su definirane kao javno dobro, a njihova dostupnost građanima kao nepohodan preduvjet za demokratske procese.

Šutnja administracije je početna linija odbrane sistema koji ne funkcioniše. Ograničavanje pristupa javnosti da prisustvuje i neposredno posmatra rad sjednica nije u službi   građana i građanki.

Jasno definisano pravo pojedinca na informacije uskraćuje se svim silama, novinari nisu izuzetak.

Ukoliko smatrate da sadržaj objavljen ovdje krši Vaše autorsko, lično ili drugo pravo ili interes, možete zahtijevati objavu odgovora ili ispravke. Sve pritužbe i prigovore možete slati na e-mail adresu ilijasnet@gmail.com. Materijal poslat na ovu e-mail adresu će se smatrati pravovaljanim. Svi drugi oblici prigovora neće se smatrati relevantnim i portal IlijašNet nema obavezu postupiti po istim.
Nikada nemoj misliti da rat, nebitno koliko bio potreban ili opravdan, nije zločin.