U kontekstu nedavno završenih arheoloških istraživanja na groblju kneza Batića Mirkovića u selu Kopošići kod Ilijaša, smatramo korisnim predstaviti prvi pisani spomen o starom gradu Dubrovniku kod Ilijaša, koji se nalazi u neposrednoj blizini.
Srednjovjekovni grad Dubrovnik u Bosni

Radi se o poznatom i često navođenom dokumentu čija slika nije do sada objavljivana. Spomen Dubrovnika nalazi se u 35. svesku fonda Razni zapisi Dubrovačke kancelarije (Diversa Cancellariae) u koju su zapisivani raznovrsni sudski poslovi (tužbe, ročišta, iskazi svjedoka, zadužnice, kupoprodaje, punomoći, ugovori i sl.). Prema odredbama ugovora sastavljenog 11. juna 1404. godine, u kojem se Dubrovnik prvi puta spominje, Bogeta Nenković i Milat Brajković, vlasi Krajsalići, obavezali su se u Bosnu prevesti 60 tovara soli, od kojih je svaki tovar težio 336 litara. Robu su bili dužni prenijeti do onih mjesta koja su im odredili Kvalec Petrović i Radašin Bakviković, tj. do Deževica, Podvisokog i do mjesta zvanog “Doboruonich”, odnosno Dubrovnik. Kako je, prema navodima Đoke Mazalića, i u vakufnami Gazi Husrev-bega iz 1531. godine ime ovoga grada bilo navedeno kao “Dobronik”, postavlja se pitanje kako se ovaj grad prvobitno zvao i na koji je način došlo do toga da njegovo ustaljeno ime postane Dubrovnik. Pored toga, potrebno je skrenuti pažnju da se upravo na osnovu imena Dubrovnika izvodi nekritičko tumačenje pri kojem se ova utvrda neopravdano dovodi u vezu sa srednjovjekovnim Dubrovčanima, njihovom trgovačkom kolonijom i rudarskom djelatnošću. Takve postavke ne potvrđuju ni pisani ni arheološki izvori. 

U kontekstu nedavno završenih arheoloških istraživanja na groblju kneza Batića Mirkovića u selu Kopošići kod Ilijaša, smatramo korisnim predstaviti prvi pisani spomen o starom gradu Dubrovniku kod Ilijaša, koji se nalazi u neposrednoj blizini.

Radi se o poznatom i često navođenom dokumentu čija slika nije do sada objavljivana. Spomen Dubrovnika nalazi se u 35. svesku fonda Razni zapisi Dubrovačke kancelarije (Diversa Cancellariae) u koju su zapisivani raznovrsni sudski poslovi (tužbe, ročišta, iskazi svjedoka, zadužnice, kupoprodaje, punomoći, ugovori i sl.). Prema odredbama ugovora sastavljenog 11. juna 1404. godine, u kojem se Dubrovnik prvi puta spominje, Bogeta Nenković i Milat Brajković, vlasi Krajsalići, obavezali su se u Bosnu prevesti 60 tovara soli, od kojih je svaki tovar težio 336 litara. Robu su bili dužni prenijeti do onih mjesta koja su im odredili Kvalec Petrović i Radašin Bakviković, tj. do Deževica, Podvisokog i do mjesta zvanog “Doboruonich”, odnosno Dubrovnik. Kako je, prema navodima Đoke Mazalića, i u vakufnami Gazi Husrev-bega iz 1531. godine ime ovoga grada bilo navedeno kao “Dobronik”, postavlja se pitanje kako se ovaj grad prvobitno zvao i na koji je način došlo do toga da njegovo ustaljeno ime postane Dubrovnik. Pored toga, potrebno je skrenuti pažnju da se upravo na osnovu imena Dubrovnika izvodi nekritičko tumačenje pri kojem se ova utvrda neopravdano dovodi u vezu sa srednjovjekovnim Dubrovčanima, njihovom trgovačkom kolonijom i rudarskom djelatnošću. Takve postavke ne potvrđuju ni pisani ni arheološki izvori.