Kako su društvene mreže zamijenile toplinu porodičnih veza?
U vrijeme kada se svijet okreće brzinom notifikacija i beskonačnih scrollova, sve češće zaboravljamo na jednostavne trenutke koji su nekada činili srž ljudskog iskustva: zajedničko druženje na sijelima, dijeljenje priča uz kahvu ili pjevanje uz gitaru dok mračne noći prolaze.
Prijašnja sijela nisu bila samo razbibriga, već temelj održavanja veza, prenošenja vrijednosti i očuvanja kolektivnog pamćenja. Danas, dok društvene mreže obećavaju povezanost, ironično osjećamo sve veći jaz između generacija i gubitak autentičnih odnosa.
Prije ere digitalnih ekrana, porodice su se okupljale redovno: na ručkovima, vjerskim praznicima ili improviziranim sijelima. Ta su okupljanja bila prostor gdje su se djeca učila tihim lekcijama života – poštovanju starijih, važnosti zajedništva i ljepoti jednostavnih običaja. Babine priče o prošlim vremenima, djedovi koji su dijelili mudrost kroz šale, i rođaci koji su pamtili svaku anegdotu – sve je to činilo mrežu koja je držala porodicu čvrstom čak i u najtežim trenucima.
Kroz sijela, generacije su razvijale empatiju, strpljenje i osjećaj pripadnosti. Nije riječ samo o “druženju“, već o neprekidnom građenju povjerenja i osjećaja da postoji mjesto gdje smo uvijek dobrodošli – bez filtriranih slika i lajkova.
Iako su platforme poput Instagrama, TikToka ili Facebooka revolucionirale komunikaciju, one su istovremeno potkopale dubinu ljudskih interakcija. “Povezani” smo s hiljadama ljudi, ali rijetko kada osjetimo istinsku bliskost. Istraživanja pokazuju da prekomjerno korištenje društvenih mreža povećava osjećaj usamljenosti i smanjuje zadovoljstvo životom, posebno kod mladih.
Umjesto razgovora uživo, sve više porodica sjedi zajedno – ali svako u svom virtualnom svijetu. Djeca uče o svijetu kroz TikTok trendove, umjesto kroz priče svojih roditelja. Stariji se osjećaju izgubljeno u novom digitalnom poretku, a mladi gube strpljenje za “spore” razgovore bez instant odgovora. Komšijska pa i porodična sijela postaju rijetkost, zamijenjena kratkim porukama ili emojijima koji nikada neće moći prenijeti toplinu zagrlja ili suzu u očima dok se priča o prošlosti.
Kada veze sa najbližima oslabe, nestaje ne samo podrška u kriznim trenucima, već i kolektivni identitet. Bez priča o prošlosti, tradicijama ili porodičnim izazovima, mladi gube korijene i osjećaj svrhe. Pojedinci postaju “sami u gomili”, okrećući se virtualnim zajednicama koje ne mogu zamijeniti osjećaj pripadnosti koji pruža porodica.
Gubitak sijela i zajedničkih aktivnosti utiče i na mentalno zdravlje. Psiholozi upozoravaju da nedostatak face-to-face komunikacije može dovesti do porasta anksioznosti, depresije i osjećaja besmisla. Porodica, kao prva linija emocionalne sigurnosti, postaje sve slabija, a zamjena za nju – virtualni svijet – nema kapacitet da pruži istinsku utjehu.
Kako vratiti toplinu sijela u doba digitalne distrakcije?
1. Namjerno odvajanje vremena za “offline” trenutke – Bez telefona za stolom, bez ekrana tokom ručka.
2. Oživljavanje tradicije – Organizujte sijela, druženja i okupljanja uz stare igre, priče, bilo šta, samo se družite.
3. Edukacija o balansu – Razgovarajte s mladima o prednostima tehnologije, ali i opasnostima prekomjerne ovisnosti.
4. Mali koraci – Čak i redovni pozivi umjesto poruka mogu postati most između generacija.
Vrijeme je za revoluciju vraćanja korijenima
Društvene mreže su tu da ostanu, ali njihova uloga treba biti alat, a ne zamjena za živote. Sjetimo se da je ljudska priča uvijek bila ispričana oko vatre, a ne kroz ekran. Povratak sijelima ne znači odbacivanje napretka, već sjećanje da su najvažnije stvari u životu one koje se ne mogu “lajkati” – ljubav, povjerenje i zajednički trenutci koji ostaju urezani u sjećanju.
Porodica je i dalje najmoćnija priča koju možemo napisati. Samo trebamo odložiti telefone i početi je živjeti.
