Psi lutalice: Kako balansirati između čistoće okoline i brige o životinjama

U posljednje vrijeme, sve češći su pozivi građana Ilijaša koji upozoravaju na problem pasa lutalica na području općine. Prema dojavama, psi lutalice ne samo da ugrožavaju čistoću okoline raznošenjem smeća, već i otvaraju pitanje javnog zdravlja te kvaliteta života u lokalnoj zajednici. Iako je tema emocionalno nabijena, potrebno je sagledati je izvan crno-bijelih okvira, napominjemo, ne radi se o mržnji prema životinjama, već o traženju održivog rješenja koje štiti i ljude i životinje.

Brojni građani ističu da se broj pasa na ilijaškim ulicama bez nadzora povećao, a time i količina smeća koje oni raznose. Rovare po kontejnerima, plastične vreće završavaju na ulicama, a organski otpad privlači druge štetočine, što dodatno ugrožava higijenu.

Nije riječ samo o ugroženosti ovih životinja, postoji rizik od zaraza ili ugriza, posebno za djecu i starije. Neki se žale i na agresivno ponašanje pasa koje ugrožava sigurnost, iako takvi slučajevi nisu službeno zabilježeni.

Svaki pokušaj da se problem lutalica stavi u fokus naiđe na oštre reakcije dijela javnosti. Optužuju nas da mrzimo životinje, to nije istina. Želimo da se pronađe sistem koji će zaštititi i ljude i pse.

Ljubitelji životinja, s druge strane, smatraju da se psi ne smiju kriviti za nedostatke u infrastrukturi te da je jedina etička solucija masovna sterilizacija i udomljavanje.

Nerijetko se događa da ljudi koji hrane lutalice ne preuzimaju odgovornost za njihovo zdravlje ili smještaj, što dugoročno pogoršava situaciju. Nesterilizirani psi se razmnožavaju, a novonastali „čopori“ postaju teret cijeloj zajednici.

Također, da je ovaj problem bitan dokaz je i nedavno pokrenuta i upućena inicijativa ispred Naše stranke Ilijaš (slika ispod) kojom se traži “čipovanje pasa”.

Problem pasa lutalica u Ilijašu neće nestati preko noći, ali dijalog između svih strana može otvoriti vrata humanim i efektivnim mjerama. Cilj nije „eliminacija“ životinja, već smanjenje njihove patnje i zaštita zajedničkog prostora. Kao društvo, dužni smo tražiti ravnotežu između empatije prema životinjama i realnosti urbanih izazova. Ako se problem gurne pod tepih, patiće i ljudi i psi.