U nedjelju, 11. maja 2025. godine, ispred Komemorativnog centra u Tuzli, u tišini i bolu, upriličen je ispraćaj posmrtnih ostataka pet civilnih žrtava bošnjačke nacionalnosti, ubijenih na području Bratunca tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992. godine. Još jedan tabut, šesta žrtva, sa posmrtnim ostacima Hanije Čivić biće pridružen sutra, na kolektivnoj dženazi. Nakon više od tri decenije, ove nevino stradale osobe će pronaći svoj konačni smiraj u Memorijalnom kompleksu i šehidskom mezarju “Veljaci” u Bratuncu, gdje će sutra biti klanjana kolektivna dženaza.
Među ubijenima je i beba Almera Paraganlija, najmlađa žrtva ovogodišnje kolektivne dženaze, koja je imala svega šest mjeseci kada je, zajedno sa majkom Zinetom Paraganlija, mučki ubijena u maju 1992. godine. Njihova priča duboko potresa – majka i kćerka su pronađene tek u oktobru 2021. godine u masovnoj grobnici na lokalitetu Joševa.
Almera je tada bila samo beba, tek počela da diše život, koji su joj prekinuli oni koji su željeli izbrisati čitave porodice. Zineta, njena majka, ubijena je s njom, a porodica Paraganlija ostala je simbol jednog od najtragičnijih stradanja u Podrinju. Njihova tragedija ocrtava dimenziju zla koje je zahvatilo Bratunac u proljeće 1992. godine.
Preživjele su samo dvije male duše – djevojčica stara 11 mjeseci i njezin petogodišnji brat, koji je kasnije pronađen u Tuzli nakon što je, prema pretpostavkama, bio odveden u Srbiju radi usvajanja. Danas, godinama kasnije, brat i sestra dočekuju konačan smiraj svoje majke i sestre, koje će biti položene rame uz rame u mezarju “Veljaci”.
Na ispraćaju u Tuzli okupili su se članovi porodica, prijatelji, građani i predstavnici institucija, odajući počast žrtvama i još jednom podsjećajući na nepravdu koja je zadesila civilno stanovništvo Bratunca. Među ubijenima su još i Hamdija Salkić, Mevludin Šehić, Džemal Pitarević i Hanija Čivić, čiji su posmrtni ostaci pronađeni u proteklim godinama i koji će konačno naći mir.
I dok kolona vozila ide iz Tuzle prema Bratuncu, nosimo u mislima bebu Almeru i sve one koji nikada nisu imali priliku odrasti, govoriti, graditi ili sanjati. Njihovo pravo na život oduzeto je nasilno, ali njihova sjećanja i dostojanstvo zauvijek će živjeti u tišini šehidskih mezarja i pričama preživjelih.
/Tuzlainfo.ba
