Povodom Dana bijelih traka danas je u Sarajevu izveden javni performans pod nazivom “Tišina bijelih traka”.
U režiji Kantonalne organizacije Žene SDA Sarajevo, performans je okupio 266 žena, koje su, obučene u bijelo i s bijelim trakama na rukama, ispred sarajevske katedrale u tišini stajale 15 minuta, a zatim se uputile ka Spomeniku ubijenoj djeci Sarajeva, gdje su položile bijele ruže i trake.
“TIŠINA KOJA JE PROGOVORILA
Danas nismo hodale u bijelom da bismo bile tihe. Hodale smo da bi se tišina čula , tišina 266 puta izgovorena u bolu majki Prijedora. Ona koju im je sistem pokušao nametnuti. Tišina djevojčica koje nisu dočekale mladost.
Naš performans nije bio dekor za javnost, niti još jedno “obilježavanje”. Bio je politički čin žena koje razumiju da se sjećanje mora nositi dostojanstveno, ali i hrabro. Jer kada država šuti, žene progovore. Kada institucije zataje, tijela nasljednica historijske odgovornosti stanu u tišinu, ali ne i u pokornost.
Svaka od nas je danas hodala sa imenom jedne ubijene žene i djevojčice u Prijedoru. Sa bijelom ružom i trakom oko ruke. I sa pogledom u oči ove zemlje, koja i dalje čeka pravdu.
Oni ne traže milost, već istinu. A mi ne molimo za pažnju. Uzimamo prostor. I poručujemo da se naš glas neće stišati zato što je nekome neugodno zbog istine. Naše korake neće zaustaviti ni zaborav, ni genocidna politika današnjice, obučena u nešto drugo.
Hvala svakoj ženi, majci, i djevojčici koja je danas stala rame uz rame sa nama. Ovo nije bio kraj.
Ovo je bio početak jedne nove političke memorije, one koju pišu žene.
Za ubijene djevojčice Prijedora, njihove sestre, majke i nane. Za sve nevino ubijene žrtve, samo zato što su bile drugog imena, od onih koji su sprovodili genocidnu namjeru.”
