Gaženje prava Bošnjaka u RS-u: Katastar kao novi alat, povratnici moraju dokazivati pravo na imovinu

Izvor: Stav.ba

Prava Bošnjaka u entitetu Republika Srpska ponovo su grubo narušena, ovaj put kroz naizgled tehnički diskriminatoran proces, Zakon o premjeru i katastru.

Iako se radi o zakonskoj proceduri izrade novog katastra nepokretnosti, u praksi se pokazuje kao još jedan mehanizam potiskivanja povratnika i tihe eksproprijacije imovine.

Bošnjaci koji su se vratili na ognjišta s kojih su protjerani tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu, sada se suočavaju s administrativnim preprekama, manipulacijama i pokušajima da im se oduzme ono što su mukom obnovili.

Naša sagovornica Naida Ribić, iz općine Jezero, svjedoči kako lokalne vlasti RS-a selektivno i netransparentno provode proces legalizacije, ciljano čekajući da Bošnjaci iz dijaspore napuste svoja imanja, kako bi potom bez njihovog znanja proglašavali objekte nelegalnim.

– Poznato nam je da većina naših izbjeglica upravo iz entiteta RS, potjerani su, oduzeta im je imovina. U mom slučaju, moje Jezero je bilo spaljeno. Svaka kuća u kojoj su živjeli Bošnjaci je spaljena. Ljudi su se vratili, mi smo se vratili, moji roditelji su se vratili, i na izgorjelim ostacima smo ponovo napravili kuću, tako su i drugi uradili – naglasila je ona.

Iako je sva dokumentacija za zemljišta i kuće uredno vođena u katastru općine Jajce, sada su povratnici prisiljeni dokazivati pravo na imovinu.

– Nakon što su mi roditelji umrli imali smo ostavinsku raspravu, sve je legalno, jedan kroz jedan. Oni sada igraju prljavu igru. Pokušavaju da ne legalizuju mnoge kuće, mnoga zemljišta u entitetu. Postoje mnogi ljudi koji žive vani, a nisu uradili ostavinsku raspravu, još to nije sređeno, malo su i oni nemarni. Dakle, igraju igru u mutnom, da što više tog zemljišta bude oduzeto i proglašeno nelegalnim. Tako je pokrenuto i u mom Jezeru – navela je naša sagovornica.

Prema njenim riječima, lokalne vlasti čekaju da se ljudi iz dijaspore, nakon provedenih godišnjih odmora u domovini, vrate u zemlje u kojima sada žive a kako bi tada počeli dijeliti obavještenja.

– Prvo, čekali su da ljudi iz dijaspore, koji su obično tu cijeli juli, august, odu, da bi počeli da dijele obavještenja da su kuće i zemljišta nelegalni, i da oni traže dokumentaciju da se dokaže da je to tvoje, da bi zaveli u katastar, ako to nemaš da to ostaje nelegalno. Oni to neće ni zavesti, možda će rušiti, ko zna šta su sve u planu. Trude se da sve izgleda zakonski, legalno, u bijelim rukavicama, a ustvari rade sve da komplikuju i otežaju – naglasila je ona.

Proces je dodatno otežan birokratskim procedurama, da bi uopće podnijeli žalbu, ljudi moraju lično doći u katastar u Jajcu, pribaviti dokumentaciju, poslati punomoć.

Sve to čini nemogućim ostvarivanje prava na imovinu, naročito onima koji žive u inostranstvu.

– Kad su ljudi otišli, ja sam se vratila iz Sarajeva, čujem od komšije da oni to dijele. Pošto ne ostavljaju nikakvo pismo iza sebe kao dokaz da su te tražili, rekli su da će na oglasnu tablu staviti imena ljudi koji nisu primili obavještenja o legalizaciji zemljišta i da se ima 15 dana rok da se napravi žalba. Kako ljudi koji žive vani da naprave žalbu, čak i ako im neko pošalje oni moraju doći u katastar u Jajce, tražiti dokumentaciju, moraju nekome poslati punomoć, to je jako komplikovano. Ja sam otišla da vidim da li su mene tražili. Tako je sve počelo – navela je ona.

Ribić ističe i neprihvatljiv odnos službenika.

– Njih troje rade u kancelariji, prvo način komunikacije, razgovora. Htjeli su da mi isprintaju dokument, tražila sam na latinici. Tad je počeo problem, zašto tražim na latinici. Jasno sam kazala da je to moje zakonsko pravo, kao i svih drugih u BiH. Onda su mi rekli da mogu čekati možda tri mjeseca, možda godinu, da mi napišu na latinici. Odgovorila sam da nije problem, ali da mi napišu da sam taj dan bila i šta su mi rekli – ispričala nam je ona.

Kulminacija je bila, dodaje, kada je postavila pitanje zašto su čekali da ljudi odu pa da počnu dijeliti obavještenja.

– Nije bilo odgovora. Kada sam pitala po kojem osnovu je dokumentacija za neke kuće uredu, a za neke ne, šta je bila osnova, šta je bio sistem, ništa nisu odgovorili. Zatim, kada sam rekla da smo bili općina Jajce, da je naša dokumentacija tamo, kada sam pitala jesu li s njima stupili u kontakt, da ljudima olakšaju, da im prebace dokumentaciju ili nešto slično, jedan od njih se nasmijao i rekao “šta mi to imamo s Jajcem”. Kada mi dirnete u BiH, tada sam najosjetljivija. “Vi ste BiH, koliko god da se otimate, podliježete zakonima”, odgovorila sam. Imam svoja prava, kao i drugi. Neću šutiti o tome. To se dešava u cijelom RS-u, moramo reagovati na ovo – poručila je Ribić.

Zakon o premjeru i katastru u RS-u pokazao se kao još jedan mehanizam kojim se, pod krinkom legalnosti, pokušava ograničiti povratak Bošnjaka i oduzeti imovina.

Ono što je posebno zabrinjavajuće jeste način na koji se ove mjere sprovode, u sjeni birokratske nejasnoće, bez transparentnosti, često bez ikakvog obavještavanja i mogućnosti žalbe za ljude koji zbog životnih okolnosti nisu u prilici da fizički budu prisutni u RS-u.