Blagdan Svih svetih obilježava se 1. novembra, to je dan kojim Katolička crkva slavi kanonizirane svece te one koji su ostvarili ideal kršćanskoga života, a nisu kanonizirani. Na taj dan obilaze se grobovi najmilijih koji više nisu s nama i ostavlja se cvijeće i svijeće.
Tog dana slave se oni sveci i svetice koje je Crkva proglasila svetima, kao i oni koji nisu proglašeni svetima, ali su svojim životom ostvarili ideal kršćanskog života te su njihove duše ušle u Kraljevstvo Božje.
Budući da se ne znaju poimence svi oni koji su umrli na glasu svetosti, katolička Crkva je odredila da se ovaj dan zajednički moli za sve svete i blažene, poznate i nepoznate.
Blagdan Svih svetih u Katoličkoj se crkvi slavi kao blagdan svih blaženih u nebu, a u Rimu se počeo slaviti još od 6. stoljeća. Izvorno je obilježavao posvećenje rimskog Panteona u crkvu Sv. Marije od mučenika, koju je 609. godine posvetio papa Bonifacije Četvrti i u nju dao prenijeti i pohraniti kosti brojnih kršćanskih mučenika.
Jedno vrijeme je u narodnom shvaćanju Dušni dan tretiran kao Dan mrtvih, što predstavlja nepoznavanje ili pogrešno interpretiranje kršćanskoga kreda koji naučava besmrtnost duše. U tom kontekstu kršćanin vjeruje da se život duše nastavlja i nakon tjelesne smrti iako u drukčijem vidu. Stoga je Dušni dan, koji se slavi nakon Svih svetih, posebno posvećen molitvi i sjećanju na pokojne.
Papa Grgur Četvrti odredio je 835. da se blagdan Svih svetih slavi 1. studenoga, a opat u Kluniju sv. Odilo uveo je 998. Dušni dan koji se slavi 2. studenoga. Sjećanje na pokojne te molitva da im se oproste grijesi kao i molitva za njihov zagovor, tako trajno učvršćuju vezu kršćanskih vjernika u Duhu, kakvu ljudi najčešće ne uspijevaju uspostaviti u ovom svijetu.
