Na ovogodišnjem Tuzlanskom maratonu publika je svjedočila jednoj od onih priča koje podsjećaju na istinsko značenje sporta. Među stotinama trkača, Maid Čorbić nije bio najbrži ali je, po mnogima, bio najveći pobjednik. Na cilj je stigao posljednji, ali je ostavio dubok trag u srcima svih koji su bili dio tog dana.
“Ovo je bio moj prvi maraton. Prijavio sam se jer sam želio da iskusim nešto novo i da dokažem sebi da mogu izdržati bez obzira na sve prepreke. Nisam znao hoću li uspjeti, ali sam znao jedno: neću odustati,” napisao je Maid u objavi koja se brzo proširila društvenim mrežama.
Trka nije bila nimalo laka. Kiša, hladnoća i bolni grčevi učinili su svaki kilometar borbom. Oko tridesetog kilometra, Maid je, kako sam kaže, osjetio snažan bol u nozi, ali ni tada nije stao.
“Bol je bio jak, ali želja da dođem do cilja bila je još jača. Tokom cijele trke uz mene su bili volonteri, Hitna pomoć i Policija. Pratili su me do samog kraja, bodrili na svakoj stanici i nisu dozvolili da ostanem sam. Taj osjećaj zajedništva ostaje urezan u srcu.”
Nakon 5 sati, 2 minute i 27 sekundi, Maid je prešao ciljnu liniju – iscrpljen, ali s osmijehom. Dok su ga okupljeni pozdravljali aplauzom, postalo je jasno da je njegova priča više od rezultata.
“Bio sam posljednji finišer, ali to nije bio poraz, to je bio trenutak prave pobjede. Vrijednost trke ne mjeri se vremenom, nego voljom.”
Zanimljivo je da je Maid, uprkos svemu, zauzeo drugo mjesto u svojoj kategoriji (25–29 godina) – čime je ostvario lični i klupski rekord, jer je, kako kaže, “klub sada dobio najmlađeg maratonca”.
“Kada sam prešao cilj, srce mi je bilo puno ne samo zbog uspjeha, već zbog spoznaje da sam ostvario ono što mnogi ne pokušaju. Maraton nije trka protiv drugih, nego protiv samog sebe – kroz bol, sumnju i strah, do snage i ponosa.”
Na kraju, Maid nije zaboravio zahvaliti svima koji su bili dio njegovog puta:
“Posebna zahvalnost ide ka volonterima, medicinarima, policiji i svim trkačima koji su mi pružili podršku. Ovo iskustvo ostat će u mom srcu zauvijek.”
Njegova priča danas kruži društvenim mrežama kao simbol istrajnosti, zahvalnosti i snage volje, podsjećajući da ponekad najveća pobjeda nije u brzini, nego u hrabrosti da se ne odustane.
