Nakon kraće bolesti jutros je u 53. godini preminuo Eniz Gabeljić. Bio je muzičar, kompozitor, aranžer, producent i učitelj u školi.
Rođen je 1973. godine u Srebrenici, gdje je završio osnovnu školu i Srednju elektrotehničku školu. Muzikom se počeo baviti kao srednjoškolac. Svirao je violinu u KUD-u “Vaso Jovanović”, a paralelno je gradio vlastiti put, oslanjajući se na rad, sluh i upornost.
Rat ga je zatekao u Srebrenici. U gradu bez struje, hrane i osnovnih uvjeta za život, a bio je među onima koji su stvarali muziku uprkos svemu. Sa grupom entuzijasta osnovao je bend Sabah2, u kojem je svirao bubnjeve. Bend je vježbao na akustičnim instrumentima i nastupao u srebreničkom Domu kulture uz minimalnu rasvjetu i ozvučenje napajano agregatom.
Nakon srebreničkog genocida 1995. godine, u potrazi za preživjelim članovima porodice, došao je u Banoviće. Tu je učestvovao u stvaranju muzičke scene kroz Omladinski centar “Pinkland”, koji je postao važno okupljalište mladih i rasadnik ideja. Radio je kao najprije kao volonter, a potom i kao uposlenik Centra i rukovodilac muzičke sekcije. Kroz taj rad bio je mentor i oslonac mladim ljudima i talentima koji su kasnije ostavili trag na bh. muzičkoj sceni.
Svirao je i nastupao širom regije i Bosne i Hercegovine. Kao član benda Loše vrijeme, zajedno s Enverom Lugavićem Kicetom, Arminom Lugavićem i Mirnesom Omerkićem, nastupao je na gitarijadama i motorijadama, ali i na samostalnim koncertima u različitim gradovima. Bio je muzičar koji je znao biti i na sceni i iza scene: organizovao je rock koncerte, radio kao ton majstor, svirao gitaru i bubnjeve, te je u Banovićima pokrenuo prvi tonski studio.
Osnovao je autorski bend Domavia, nazvan po starom imenu Srebrenice, vezujući muziku za identitet i sjećanje. Domavia je debitovala na Bihaćkom festivalu zabavne muzike 2008. godine, a 2009. godine osvojila je prvu nagradu za najbolji tekst za pjesmu “Imenom nevjera”.
U svojim je medijskim nastupima spominjao Srebrenicu, njene ljude, oca i rođake koji nisu preživjeli. Svjedočio genocidu. Kroz gotovo petnaest godina rada u studiju Digiton sarađivao je s velikim brojem muzičara i učestvovao u autorskim projektima različitih žanrova. Posebno mjesto imala je saradnja na snimanju i produkciji projekata živiničke rock scene, gdje je svojim znanjem, preciznošću i strpljenjem pomagao da pjesme dobiju svoj konačni, čisti oblik.
Bio je učitelj u banovićkoj Osnovnoj školi “Grivice”. Izveo generacije učenika. Sa kasnije pozicije uposlenika i direktora Centra za kulturu i informisanje u ovom gradu organizovao je brojne kulturne događaje, muzičke festivale u koje je uključivao mlade pjevače.
U novije vrijeme osnovao je i vodio lokalno Udruženje umjetnika i kulturnih stvaralaca Cult B koje je privuklo pažnju organizacijom predprazničnih aktivnosti i novogodišnjeg dočeka 2026. godine na gradskom Trgu u Banovićima.
Iza njega su ostale supruga i dvije kćerke.
Odlaskom Eniza Gabeljića ostala je tišina koja se teško mjeri riječima. Ipak, ostao je i trag koji se ne briše: u pjesmama koje je svirao, u snimcima koje je stvarao, u bendovima koje je osnovao, u mladim ljudima koje je usmjeravao, i u gradu koji je s njim imao svoj zvuk.
Dženaza će se obaviti u srijedu, 21. januara 2026. godine, na Gradskom mezarju u Banovićima u 14.45 sati. Tevhid će se proučiti u Džamiji Islamskog centra Banovići u 13.45 sati, a dženaza polazi ispred džamije u 14.30 sati.
