Odluka Vijeća ministara Bosne i Hercegovine da izdvoji 800.000 KM iz budžetske rezerve za evakuacijske letove bh. građana sa Bliskog istoka otvorila je niz pitanja u javnosti – prije svega o tome gdje je granica između odgovornosti države i lične odgovornosti pojedinaca.
Sredstva su odobrena kako bi se angažovale aviokompanije i organizovali čarter letovi za povratak državljana BiH iz regiona Bliskog istoka, nakon što su brojni komercijalni letovi otkazani uslijed pogoršanja sigurnosne situacije. Prema dostupnim informacijama, na tom području se nalazi veći broj građana BiH, među kojima su i turisti i radnici.
Iako je sigurnost građana uvijek prioritet, mnogi se pitaju da li je opravdano da se novac poreskih obveznika koristi za povratak osoba koje su na putovanja otišle iz turističkih razloga. Posebno u trenutku kada država ima brojne druge finansijske prioritete – od socijalnih davanja do infrastrukture i zdravstvenog sistema.
U praksi mnogih država postoji princip da se u kriznim situacijama organizuje evakuacija, ali uz jasnu finansijsku odgovornost putnika. U pojedinim slučajevima država organizuje let ili logistiku, dok troškove povratka kasnije snose sami građani ili se dio troškova refundira državi.
Postavlja se i pitanje da li su u ovom slučaju razmotrene alternative. Na primjer, mogućnost korištenja komercijalnih letova iz susjednih zemalja, kopnenog izlaska iz krizne zone ili organizacije zajedničkih letova sa drugim državama regiona. Takva rješenja često su jeftinija i efikasnija od potpunog finansiranja čarter letova iz državnog budžeta.
Država svakako ima obavezu pomoći svojim građanima u kriznim situacijama, posebno ako su ugroženi njihovi životi ili sigurnost. Međutim, javnost očekuje jasna pravila i transparentnost – ko ima pravo na takvu pomoć, pod kojim uslovima i da li postoji obaveza naknadnog plaćanja troškova.
U suprotnom, ostaje otvoreno pitanje pravednosti: da li je ispravno da svi građani kroz poreze finansiraju povratak pojedinaca sa turističkih putovanja?
