Život u stalnoj napetosti: Da li smo naviknuti na krizu?
U javnom prostoru naše lijepe, u oba entiteta pa i distriktu već godinama dominira atmosfera političkih sukoba, blokada i stalnih tenzija. Iako su krize u političkom životu svake države moguće, problem nastaje kada one postanu gotovo svakodnevna pojava i počnu oblikovati način na koji društvo razmišlja i reaguje.
U takvom ambijentu, ovdje pogotovo, građani vremenom razvijaju stanje političkog umora. Konstantne rasprave, vidljivo najviše na društvenim mrežama, oštra retorika i najave novih blokada stvaraju osjećaj da je napredak spor ili gotovo nemoguć. Kada društvo predugo živi u atmosferi konflikta, ljudi počinju prihvatati krizu kao normalan dio svakodnevice.
Posmatrajući iz ugla psihologa, potvrđeno u brojnim emisijama, takvo stanje često proizvodi dvije reakcije. Jedna je apatija, građani se povlače iz javnog života, gube interes za politička dešavanja i sve više se fokusiraju na vlastite svakodnevne probleme. Druga reakcija može biti dodatno produbljivanje podjela, jer u nestabilnom okruženju dio ljudi sigurnost traži u čvršćem svrstavanja uz „svoju stranu“, radikalizacija svih strana.
Zbog toga mnogi analitičari upozoravaju da najveća opasnost nije samo politička blokada, nego mentalno stanje društva koje se navikne na stalnu krizu. Kada kriza postane norma, tada društvo sve rjeđe traži stvarna rješenja.
Više od tri decenije društvo se suočava sa istim obrascima političkih sukoba i podjela. U takvom okruženju često se stvara osječaj da su svi protiv svih, dok politička ili nacionalna „boja dresa“ sve češće postaje svojevrsni društveni identitet. Upravo zbog toga, izlazak iz začaranog kruga kriza i podjela postaje jedno od ključnih pitanja budućnosti svih nas.
Naša zemlja ima potencijal za stabilniji i konstruktivniji društveni razvoj. Međutim, prvi korak ka tome jeste promjena političke kulture, od stalnog podizanja tenzija prema odgovornom dijalogu i traženju rješenja koja će građanima vratiti osjećaj sigurnosti i perspektive.
