Dok cijene goriva, hrane i usluga u Bosni i Hercegovini nezaustavljivo rastu, vlasti nude stare mjere i nova opravdanja – bez konkretnih poteza koji bi zaista olakšali udar na budžete građana.
Uprkos tvrdnjama o “zaključanim cijenama”, stvarnost na terenu pokazuje suprotno, poskupljenja se šire, a institucionalna reakcija ostaje spora, nedovoljna i bez stvarnog efekta.
Vlada RS-a je ograničila marže na gorivo i osnovne životne namirnice, iz Ministarstva trgovine Federacije Bosne i Hercegovine kažu da su cijene za više od 60 proizvoda osnovnih životnih namirnica već odavno zaključane i da taj projekat traje, te da je ista situacija i sa ograničenjima na marže za gorivo.
– Ministarstvo trgovine FBiH planira dodati još neke proizvode na listu proizvoda “zaključanih cijena”. U narednom periodu će biti razgovori sa poslodavcima da se vidi koji će se proizvodi još uvesti na ovu listu – kazali su Faktoru iz ovog ministarstva, te poručili da druge zemlje sada intervenišu zato što nisu imali projekte one koje FBiH ima od ranije.
Igor Gavran, ekonomski analitičar, za Faktor kaže da nažalost jedino što se promijenilo od početka američko-izraelske agresije na Iran u BiH u ekonomskim smislu jest dalji rast cijena goriva i početak rasta cijena drugih proizvoda i usluga (posebno drastično je bilo povećanje cijena taksi prijevoza u Sarajevu).
– Reakcije vlasti i mjere za ublažavanje negativnih efekata se nisu promijenile jer ih jednako nema ni danas kao ni prethodnih sedmica. Imamo tek najavu vrlo problematične mjere u RS-u gdje će se navodno mali dio iznosa plaćenog za gorivo refundirati na blagajnama benzinskih pumpi samo onima s prebivalištem u tom entitetu – isitče Gavran.
Dodaje da na državnom nivou imamo parlamentarne blokade i nemogućnost suspenzije naplate akciza i / ili putarina, na nivou Federacije BiH imamo prazna opravdanja zašto se ne čini ništa i glorifikovanje činjenice da nemamo nestašica goriva (naravno da je to pozitivno u odnosu na to da ih imamo, ali takva poređenja su kao govoriti da je sretan neko ko je izgubio jednu nogu u odnosu na onoga ko je izgubio obje).
– A ključni problem čak i nije ono što se danas ne čini nego što se nije učinilo ranije – u Federaciji BiH su najveću razliku mogle napraviti robne rezerve i konkretno rezerve naftnih derivata, međutim one su očito mizerne i jedino se možemo nadati da su dovoljne za hitne službe ako zatreba (što opet jeste bolje nego da ih nema nikako, ali nije nikakva utjeha niti vrijedno pohvale), a u RS-u (ali i za cijelu državu) održavanje proizvodnje u Rafineriji nafte Bosanski Brod – objašnjava Gavran.
Tvrdi kako ni danas nije kasno da se djeluje.
– Makar kako djeluje recimo Hrvatska ili neke druge zemlje, a to je uglavnom kombinacija suspenzije ili umanjenja naplate akciza, putarina i / ili PDV-a za gorivo i direktna kontrola cijena. Jedino što u tom smislu imamo u BiH su ograničenja maksimalnih iznosa marži po litru goriva, ali i ona su upitnog efekta, a očito neadekvatna jer su bila na snazi i prije najnovije krize.
Ukratko, aktuelno stanje i ono čemu svjedočimo prethodnih sedmica nam ne daje razloge za optimizam. Kao da ponovo vlasti čekaju da se sve riješi samo od sebe. Više su posvećeni putovanjima i slikanjima po Washingtonu nego rješavanju problema, a brže se odazovu pozivima otpravnika poslova jedne ambasade nego radnika željezare ili građana i privrednika koji ih finansiraju generalno – zaključuje Gavran.
