U vremenu društvenih mreža, pojavilo se i novo zanimanje koje mnogi rado ističu – influenser. Dovoljno je imati desetine hiljada pratilaca i već se stvara percepcija uticaja, moći i svojevrsnog autoriteta u javnom prostoru. Međutim, ono što često izostaje jeste osnovno pitanje: gdje počinje odgovornost?
Na domaćoj i regionalnoj sceni sve je više pojedinaca koji sebe nazivaju influenserima, iako njihov sadržaj nerijetko nema jasnu vrijednost, provjerene informacije niti svijest o posljedicama javno izgovorene riječi. U utrci za pregledima, lajkovima i brzim rastom publike, granica između ličnog stava i javne odgovornosti gotovo da nestaje.
Problem nastaje onog trenutka kada takvi sadržaji počnu oblikovati mišljenja, posebno kod mlađe publike. Netočne informacije, površni savjeti ili čak otvoreno štetni sadržaji nerijetko se plasiraju bez ikakve provjere. Kada se pokaže da su pogriješili, reakcije su često izostanak odgovornosti – povlačenje, šutnja ili pokušaj relativizacije.
Za razliku od tradicionalnih medija, koji podliježu određenim pravilima, zakonima i profesionalnim standardima, digitalni prostor je i dalje slabo regulisan. Upravo tu nastaje prostor u kojem svako može biti „glas javnosti“, bez ikakve kontrole kvaliteta ili istinitosti.
Ipak, broj pratilaca ne bi smio biti jedino mjerilo uticaja. Pravi uticaj podrazumijeva povjerenje, a povjerenje se gradi odgovornošću. Javna riječ – bez obzira dolazi li iz redakcije ili sa privatnog profila – nosi težinu.
U konačnici, pitanje nije ko se naziva influenserom, već ko zaista razumije šta znači imati uticaj na druge. Jer u svijetu gdje svako može govoriti, najveća vrijednost postaje znati šta, kako i zašto nešto govoriti.
