Kada komentari postanu ogledalo društva: Ilijašu treba više poštovanja, a manje podjela
U javnom prostoru Ilijaša posljednjih mjeseci sve češće se otvara pitanje načina komunikacije među građanima, posebno na društvenim mrežama. Umjesto argumentovane rasprave o konkretnim problemima, pojedini komentari sve češće prelaze granicu pristojnosti i ulaze u prostor uvreda, etiketiranja i generalizacija.
Važno je odmah naglasiti: problem nisu ni starosjedioci, ni Podrinjci, ni bilo koja druga grupa građana. Problem su pojedinci koji svojim riječima, komentarima i javnim istupima stvaraju atmosferu nepovjerenja, podjela i međusobnog omalovažavanja.
Svaka zajednica ima pravo razgovarati o problemima. Građani imaju pravo kritikovati vlast, projekte, saobraćaj, gradnju, komunalne usluge, javne odluke i sve ono što utiče na kvalitet života. Međutim, kritika prestaje biti društveno korisna onog trenutka kada se sa konkretnog problema pređe na vrijeđanje ljudi po porijeklu, mjestu rođenja, identitetu ili pripadnosti.
Upravo zbog takvih pojedinačnih istupa otvorilo se pitanje koje Ilijaš ne bi smio gurati pod tepih: kako razgovaramo jedni s drugima i kakvu zajednicu gradimo?
Psihološki gledano, potreba da se za složene društvene probleme pronađe “krivac” često proizlazi iz frustracije, osjećaja gubitka kontrole ili straha od promjena. Kada se općina razvija, kada se mijenja demografska slika, kada se grade nova naselja i dolaze nove generacije stanovnika, dio ljudi takve promjene može doživjeti kao pritisak ili prijetnju navikama na koje su ranije bili oslonjeni.
Ali zrela zajednica upravo se prepoznaje po tome da o promjenama razgovara smireno, odgovorno i argumentovano. Ako postoji problem u saobraćaju, komunalnom redu, javnom prostoru ili ponašanju pojedinaca, onda se o tome treba govoriti konkretno. Nije pošteno niti odgovorno krivicu prebacivati na cijele grupe ljudi.
Kada se pojedinci služe izrazima poput “šljam”, “nekulturni”, “neobrazovani” ili drugim pogrdnim nazivima, tada se ne vodi rasprava o problemu, nego se ponižavaju ljudi. Takav govor ne rješava nijedan problem, ali može proizvesti nove: nepovjerenje, udaljavanje komšija jednih od drugih i osjećaj da neko u vlastitom gradu nije dovoljno prihvaćen.
Ilijaš je općina koju su gradili i starosjedioci i ljudi koji su u nju došli iz Podrinja, Krajine, Sandžaka, drugih dijelova Bosne i Hercegovine i šire. Mnogi su ovdje zasnovali porodice, otvorili firme, školovali i školuju djecu, rade, plaćaju poreze i daju doprinos zajednici. Zato je važno čuvati dostojanstvo svakog čovjeka, bez obzira na to odakle dolazi.
Važno je naglasiti i jednu činjenicu: ovaj portal vodi čovjek porijeklom iz Podrinja, ali ovaj portal nikada nije pravio razliku među ljudima po tome odakle dolaze, kako se prezivaju, kojoj grupi pripadaju ili za koga glasaju. IlijašNet je godinama nastojao dati prostor svim građanima, svim mjesnim zajednicama, svim pozitivnim pričama, ali i svim problemima koji zaslužuju pažnju javnosti.
Upravo zato ova tema nije otvorena da bi se neko prozvao kao grupa, niti da bi se jedna strana suprotstavila drugoj. Otvorena je zato što su pojedinci svojim javnim komentarima i načinom komunikacije nametnuli pitanje koje se tiče svih nas: da li ćemo u Ilijašu razgovarati kao komšije ili ćemo jedni druge svoditi na etikete?
Nije rijetkost da oni koji pokušavaju raditi javni posao bez svrstavanja i bez kalkulacija na kraju nemaju stvarnu podršku ni jednih ni drugih. Ali to ne smije biti razlog da se odustane od principa da se ljudi ne dijele na “naše” i “njihove”.
Politička i društvena zrelost jedne sredine ne ogleda se samo u tome za koga građani glasaju, nego i u tome kakav javni govor prihvataju kao normalan. Ako se uvrede, omalovažavanje i govor prezira prešutno tolerišu, šalje se poruka da je takvo ponašanje prihvatljivo. A nije.
Svaki građanin Ilijaša ima pravo na dostojanstvo, poštovanje i ravnopravan odnos. Isto tako, svaki građanin ima pravo na kritiku i drugačije mišljenje. Ali razlika između kritike i vrijeđanja mora biti jasna. Kritika se odnosi na postupak, odluku ili problem. Vrijeđanje udara na čovjeka i njegov identitet.
Zrela zajednica ne gradi se na podjelama “naše” i “njihove”, “starosjedioci”, “došle” i “izbjeglice” (izbjeglica više nema), nego na svijesti da svi koji ovdje žive dijele isti prostor, iste puteve, škole, domove zdravlja, javne površine i istu budućnost.
Vrijeme je da se javni razgovor u Ilijašu vrati na ono što je važno: kvalitet života, sigurnost, infrastrukturu, obrazovanje, zapošljavanje, poštovanje zakona i odgovornost izabranih predstavnika. Sve drugo, posebno vrijeđanje ljudi po porijeklu, samo udaljava zajednicu od rješenja.
Na kraju, pitanje nije ko je odakle došao, nego kakav trag ostavlja u mjestu u kojem živi. Ilijaš će biti onoliko jak koliko njegovi građani budu spremni jedni druge poštovati, čak i onda kada se ne slažu.
Niko od nas nije manje vrijedan zato što je rođen u drugom mjestu, niti je iko više vrijedan samo zato što je negdje rođen prije drugoga. Vrijednost čovjeka mjeri se djelima, poštenjem i odnosom prema drugima. A Ilijaš može biti dom svima nama samo ako ga čuvamo jedni za druge.
Jer grad ne čine samo zgrade, putevi i projekti. Grad čine ljudi. A ljudi se ne grade uvredama, nego poštovanjem.
