Povodom obilježavanja 31. godišnjice genocida u Srebrenici, snažnom i emotivnom porukom na svom Facebook profilu oglasio se Hasan Mehmedović, dijete Srebrenice koje je u genocidu izgubilo oca, pripadnika 28. divizije Armije Republike Bosne i Hercegovine, posthumno odlikovanog najvećim ratnim priznanjem „Zlatni ljiljan“.
Kao neko ko je lično osjetio bol gubitka i odrastao s posljedicama genocida, Mehmedović je u svom obraćanju podsjetio na stradanje naroda Podrinja, posebno Srebrenice, te na važnost očuvanja istine, sjećanja i dostojanstva žrtava.
Narod Podrinja, a posebno Srebrenice, prošao je kroz jedno od najtežih poglavlja svoje historije. Godinama su civili živjeli pod opsadom, u stalnom strahu, gladi i neizvjesnosti, boreći se za goli opstanak. U takvim okolnostima mnogi su branili svoje porodice, svoje domove i pravo da ostanu na zemlji na kojoj su rođeni.
U julu 1995. godine nad Bošnjacima iz Srebrenice počinjen je genocid, što je potvrđeno presudama međunarodnih sudova. Hiljade nevinih ljudi ubijene su samo zbog svoje nacionalne i vjerske pripadnosti, a bol majki, djece, supruga, braće i sestara koji su ostali bez svojih najmilijih ostaje trajna rana i opomena cijelom svijetu.
U svom obraćanju Mehmedović se osvrnuo i na ulogu branilaca Srebrenice, među kojima se posebno spominje Naser Orić. Za mnoge ljude iz Podrinja on predstavlja simbol otpora i odbrane u najtežim vremenima, jer ga doživljavaju kao čovjeka koji je stao uz svoj narod onda kada je opstanak bio doveden u pitanje. Istovremeno, njegovo ime i naslijeđe ostaju predmet različitih pogleda u javnosti.
Ipak, bez obzira na različita mišljenja o pojedincima, jedno ostaje neupitno: patnja naroda Podrinja, hrabrost brojnih branilaca i nevine žrtve genocida u Srebrenici ne smiju i ne mogu biti zaboravljene.
Sjećanje na žrtve genocida obavezuje nas da čuvamo istinu, da govorimo o onome što se dogodilo i da ne dozvolimo da zaborav, relativizacija ili negiranje prekriju bol i žrtvu Srebrenice.
Poruka Hasana Mehmedovića još jednom podsjeća da Srebrenica nije samo mjesto stradanja, nego i trajni simbol istine, otpora, dostojanstva i obaveze da se zločin genocida nikada i nigdje više ne ponovi.
