Faruk Đozić, kadar Stranke za BiH (SBiH), smijenjen je s dužnosti načelnika Odjeljenja za opštu upravu u Općini Srebrenica, nakon čega se javnosti obratio otvorenim pismom, u kojem je obrazložio razloge svoje reakcije na veličanje presuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića.
Do smjene je došlo nakon što je Općinska organizacija porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Srebrenica uputila zahtjev predsjedniku Skupštine općine Srebrenica Almiru Dudiću i načelniku općine Milošu Vučiću.
U svom obraćanju Đozić je podsjetio na posljedice genocida počinjenog nad Bošnjacima u Srebrenici u julu 1995. godine, naglašavajući da se o pravosnažno utvrđenim činjenicama ne može govoriti kao o predmetu političkih ili ideoloških rasprava.
– Činjenica je, pravosudno dokazana i presuđena, da je u ovom gradu u julu 1995. godine počinjen genocid nad Bošnjacima u tadašnjoj ‘Sigurnoj zoni UN-a’. Kao posljedica tog genocida, u Srebrenici danas, zajedno sa ostalim građanima, žive i preživjele žrtve – naveo je Đozić.
Veličanje presuđenih ratnih zločinaca
Ukazao je i na, kako je naveo, sve učestalije javno veličanje presuđenih ratnih zločinaca, kao i na negiranje genocida i ismijavanje žrtava. Podsjetio je da Krivični zakon Bosne i Hercegovine propisuje sankcije za određene oblike javnog poricanja genocida i veličanja pravosnažno osuđenih ratnih zločinaca.
Đozić je istakao da je i sam preživjela žrtva genocida, u kojem je izgubio 27 članova porodice, te da je smatrao svojom moralnom i ljudskom obavezom da se usprotivi veličanju osoba odgovornih za stradanje.
Nisam to učinio s namjerom da vrijeđam bilo čiji kolektivni identitet, što se iz mojih riječi ne može ni izvući. Uostalom, mojih 15 godina života, rada i suživota u Srebrenici bez ijednog jedinog međunacionalnog incidenta govore više od bilo kakvih optužbi na moj račun. Moja reakcija bila je isključivo na lik i djelo presuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića i odgovor na javno veličanje zla – pojasnio je.
Upozorio je da javno predstavljanje presuđenih ratnih zločinaca kao nacionalnih heroja može doprinijeti stvaranju društvene klime u kojoj se zločini relativiziraju, a mržnja prenosi na nove generacije.
– Kada se izvršioci najtežih zločina u javnosti glorifikuju kao nacionalni heroji, oni postaju opasan uzor novim generacijama. Šalje se poruka da se ubijanjem komšija druge vjere ili nacije postaje heroj – naveo je Đozić.
Dodao je da zabrinjava i prisustvo sadržaja u obrazovanju i kulturi koji, prema njegovoj ocjeni, mogu podsticati mržnju i normalizirati nasilje.
Na kraju obraćanja Đozić je pozvao javnost da procijeni okolnosti koje su prethodile njegovoj smjeni i posljedice koje ona nosi.
– Prepuštam Vašoj ljudskoj i moralnoj savjesti da ocijenite apsurd ove situacije: Da li je pravosnažno presuđeni ratni zločinac Ratko Mladić nanio veću uvredu meni, ubivši mi 27 rođaka i hiljade sunarodnika, ili sam ja nanio uvredu njemu, tako što sam ga u objavi na Facebooku nazvao pogrdnim imenom? – zaključio je Đozić.
Njegovo obraćanje ponovo je otvorilo pitanje odnosa prema genocidu u Srebrenici, javnog veličanja pravosnažno osuđenih ratnih zločinaca i odgovornosti nosilaca javnih funkcija u društvu opterećenom ratnim naslijeđem.
