Obilježena 32. godišnjica stradanja 22 stanovnika Lješeva
U srijedu, 5. juna 2024. godine obilježena je 32. godišnjica stradanja 22 stanovnika sela Lješeva u općini Ilijaš. Po direktivi ratnog predsjednika srpske općine Ilijaš Ratka Adžića, a predvođeni Vasilijem Vidovićem Vasketom odlikovanim Šešeljevim četničkim vojvodom iz Podlugova, te Marinkom Vidovićem, nekadašnjim policajcem, pripadnici srpskih snaga počinili su ovaj zločin 5. juna 1992. godine. Jedanaest dana nakon zločina ubijene su zatrpali u masovnu grobnicu čija ekshumacija je izvršena 1996. godine i time je ujedno otvorena prva masovna grobnica u Bosni i Hercegovini.
Tračak nade za porodice žrtava ubijenih u Lješevu predstavljao je sudski proces koji se vodio pred Sudom Bosne i Hercegovine od marta 2022. godine do decembra 2023. godine, protiv Ranka Draškića i Save Manojlovića, optuženih za ratni zločin genocid, zločin protiv čovječnosti, ratni zločin protiv ranjenika i bolesnika, protupravno ubijanje i ranjavanje neprijatelja, povrede zakona i običaja rata, počinjene nad stanovnicima Lješeva, Bioče, Kadarića i Luke. Međutim Sud Bosne i Hercegovine je 13. decembra 2023. godine izrekao nepravomoćnu presudu kojom su optuženi oslobođeni odgovornosti po svim tačkama optužnice.
Proces suđenja su od samog početka pratile porodice ubijenih Lješevljana, a o samom sudskom procesu, oslobađajućoj Presudi i izvedenim dokazima na pretresima, govorila je Adha Masnopita, čiji je otac Jasmin Masnopite kao i više članova uže porodice ubijeni 5. juna 1992. godine u Lješevu.
“Rekla bih da današnju godišnjicu obilježavamo s posebnom gorčinom…Prethodne dvije godine smo sa ovog mjesta informisali javnost o sudskom procesu koji se vodio pred Sudom BiH, protiv optuženih Ranka Draškića i Save Manojlovića, da bi krajem prošle godine sud donio oslobađajuću presudu. Dakle, optuženi su oslobođeni krivice za zločine počinjene nad stanovnicima Lješeva, Kadarića, Bioče i Luke. Nama žrtvama niti jedna sudska presuda ne predstavlja satisfakciju, niti može nadomjestiti cjeloživotni gubitak, međutim, izricanje pravednih i zakonitih sudskih presuda, treba da bude prvenestveni cilj države Bosne i Hercegovine, a onda i pravosudnih institucija, a sve kako bi na kraju počinitelji i oni koji glorificiraju zločine shvatili da kazna postoji i da moraju odgovarati za svoja djela.Tužilaštvo BiH je uložilo žalbu na spomenutu presudu. Što se tiče tužilaštva postoji još jedna potvrđena optužnica protiv Marinka Vidovića i Pere Vujovića, koji su nedostupni bh. pravosudnim institucijama i ne očekujemo da će ih Republika Srbija izručiti. Na kraju bih poručila da iako je ovozemaljska pravda vrlo često nedostižna MI ODUSTATI NEĆEMO”, istakla je dipl.pravnik Adha Masnopita u ime Organizacionog odbora.
Lješevo je selo koje se spominje i u optužnici Vojislava Šešelja i Radovana Karadžića, a čiji sudski proces se vodio pred Haškim tribunalom za međunarodne ratne zločine. Vojsilav Šešelj i Radovan Karadžić proglašeni su odgovornim za ubistva bošnjaka sela Lješeva, te mučenje i okrutno postupanje prema zatočenicima iz Ilijaša, Podlugova i Semizovca.
U okviru programa o razmjerama ovog zločina kao i zločina na području općine Ilijaš i šire regije govorio je i doktor historijskih nauka sa Instituta za historiju Univerziteta Sarajevo Jasmin Medić.
“Danas je trend da osumnjičeni za ratne zločine, pa čak i osuđeni, čim pređu Drinu postanu slobodni. Srbija ne želi da se suoči s prošlošću i ne želi da izruči te ljude, a Lješevo je upravo jedan od takvih primjera. Činjenica je da je jedan od prvih ljudi SDS-a u Ilijašu, Ratko Adžić i dan danas profesor u Beogradu, da su optuženi u ovom slučaju, oslobođeni krivice, a ostali koji su na bilo koji način pomagali izvršenje ovog zločina, nedostupni pravnim organima. Dakle, mi Bošnjaci moramo prestati vjerovati u iluziju njihovog suočavanja s prošlošću, prije svega jer oni upravo na tome grade svoju politiku. Sa druge strane naša je zadaća da i bosanskohercegovačku ali i širu javnost na osnovu dokaza i činjenica upoznamo o razmjerama počinjenih zločina te da isto prenesemo na buduće generacije”, zaključio je dr. Medić.
Ovaj svirepi zločin preživjelo je dvoje ljudi. Zahida Masnopita kojoj su taj dan ubijena dva sina, suprug, dva brata i više članova uže porodice. Zahida je preselila na ahiret 2004. godine. Drugi preživjeli je trenutno zaštićeni svjedok u procesu koji se vodi pred Sudom BiH. U toku agresije na Bosnu i Hercegovinu, u periodu od 1992. do 1995. godine Lješevo je dalo još 17 života. Na području općine Ilijaš ukupno je 315 šehida, kao i 45 osoba za kojima ilijašani još uvijek tragaju od čega su dvije iz Lješeva.
Obilježavanju godišnjice genocida nad stanovnicima Lješeva danas je prisustvovao veliki broj građana ali brojne delegacije, među kojima i Ministar za boračka pitanja KS Omer Osmanović, Ministar privrede KS Zlatko Mijatović, delegacije zastupnika u skupštini KS, delegacija Grada Visoko kao i općine i Breza, te mnogi istaknuti pojedinci i kolektivi općine Ilijaš.
