Na korak do vrha Elbrusa: Muhamed Kadrić o borbi s olujom i snazi sportskog duha (INTERVJU)
Muhamed Kadrić, magistar kineziologije, kondicijski trener odbojkaško kluba Herceg Novi i ženske odbojkaške reprezentacije Bosne i Hercegovine govorio je za redakciju IlijasNet portala o svojoj ekspediciji na Elbrus.
U nastavku saznajte šta se sve dešavalo u pohodu na najviši vrh Evrope.
IlijasNet: Muhamede, šta vas je motiviralo da krenete u osvajanje Elbrusa, najvišeg vrha Evrope?
Muhamed Kadrić: Oduvijek sam volio izazove, a Elbrus je bio jedan od mojih ciljeva nakon pohoda najviših planina regije i Balkana. Pored same želje da osvojim vrh i zavijorim zastavu BiH i grb Ilijaša, želio sam testirati svoje lične granice, kako fizičke, tako i psihičke. Također, planinarenje mi je oduvijek bilo način da se povežem s prirodom i ispitam koliko sam spreman nositi se s njenim silama.
IlijasNet: Možete li nam opisati kako ste se vi i vaš tim pripremali za ovu ekspediciju pri dolasku na Elbrus?
Muhamed Kadrić: Aklimatizacijske pripreme na planini trajale su šest dana, tokom kojih smo radili prilagodbu klimatskim uvjetima na planini. Proveli smo vrijeme adaptirajući se na novi ambijent, te usavršavajući tehniku i testirajući opremu. Imali smo izuzetno kvalitetnu opremu, ali ništa nas nije moglo potpuno pripremiti za oluju koja nas je zadesila na 5400 metara nadmorske visine.
IlijasNet: Recite nam više o trenutku kada ste bili prisiljeni odustati od osvajanja vrha. Kako ste se osjećali?
Muhamed Kadrić: Bio je to težak trenutak za sve nas. Na svega 300 metara do vrha, suočili smo se prvo sa opasnom grmljavinom gdje smo ostali bez dijela opreme. Zatim su uslijedili hinevjerovatno teški uvjeti – vjetar od 60 km/h, temperatura od -20 stepeni, stravična oluja i gust snijeg. Na 5400 mnv bili smo bespomoćni, ispod nemilosrdnog neba, bez ikakvih informacija da li se možemo i kako spasiti. Bili smo svjesni da smo izloženi životnim opasnostima i taj horor i agonija dok smo nepomićno ležali jedni uz druge trajala je oko sat i pol vremena a nama je djelovalo kao čitava vjećnost. Osjećali smo se nemoćno pred prirodom i morali smo donijeti tešku, ali ispravnu odluku da se vratimo. U tim trenucima, timska podrška i solidarnost su bili ključni. Najjači su pomagali onima koji su se teško borili s tempom i uvjetima. Moj prijatelj Emir Musić i ja smo jedan drugom bili poseban izvor snage i podrške u tim momentima.
IlijasNet: Koliko vas je ovo iskustvo promijenilo? Kakve zaključke ste izvukli iz ove ekspedicije?
Muhamed Kadrić: Ovo iskustvo me definitivno promijenilo. Sada još više cijenim sitnice koje često uzimamo zdravo za gotovo u svakodnevnom životu. Ekspedicija je bila prilika da se suočim sa svojim ograničenjima i vidim koliko sam zapravo spreman, ne samo fizički, već i psihički. Iako nisam osvojio vrh, shvatio sam koliko je važna sigurnost i koliko je bitno poštovati prirodu. Još uvijek razmišljam o ponovnom pokušaju osvajanja Elbrusa, ali naredni put priželjkujući pogodnije vremenske uvjete.
IlijasNet: Hvala vam na otvorenosti i hrabrosti. Želimo vam mnogo uspjeha u vašim budućim avanturama.
Muhamed Kadrić: Hvala vam na prilici da podijelim svoju priču. Nadam se da će ovo iskustvo inspirisati druge da se suoče sa svojim izazovima, ali i da budu svjesni snage prirode i važnosti timskog duha.
