Putešestvije se nastavlja: ”Tour de BiH” u posjeti Nišićkoj visoravni i Olovu
Od čevljanske koride, preko katoličkog svetišta i monolita usred šume, ekipa O kanala došla je i do uglednog lječilišta
Ove nedjelje ekipa magazina “Tour de BiH” turističku avanturu počinje u Čevljanovićima, na livadi na kojoj se organizuje tradicionalna čevljanska korida. Ova korida možda je i najveći ljetni događaj u ilijaškom kraju, mjestu nadomak Sarajeva. U godinama prije koronavirusa manifestaciji su prisustvovale hiljade posjetilaca iz svih krajeva BiH, koji su, osim u borbama bikova, zabavu pronalazili u jelu, piću, muzici i plesu. Nažalost, prošle, a i ove godine, manifestacija nije održana zbog svima dobro poznatih razloga.
Nakon priče o borbi bikova, putešestvija je nastavljena na Nišićkoj visoravni, a završena u Olovu.
– Osim po rudnom bogatstvu, Olovo je poznato i po ljekovitim banjama, ali i vjerskom turizmu. Katoličko svetište Gospe Olovske svake godine privlači veliki broj vjernika iz cijelog svijeta, dok je banjsko-rekreativni centar Aquaterm sinonim za ovaj mali ali značajni bosanskohercegovački grad, kaže Adisa Herco, voditeljica emisije “Tour de BiH”.
Crkvu Gospe Olovske historija bilježi 1454. u Dubrovačkom ljetopisu. Te riječi stoje i na ulazu: “Dne 10. IV izmiri se Herceg Stjepan sa Dubrovnikom, sa ženom Jelenom, sinom Vladislavom, te sa svojim zetom, bosanskim kraljem. Ovom se izmirenju obradovaše oba zeta, a obje njegove kćeri, Katarina (žena predzadnjeg kralja bosanskog Stjepana Tome) i Marija (žena Ivana Crnojevića, gospodara Crne Gore) poslaše darove Gospinoj crkvi u Olovo”.
I kao nigdje, u Olovu predanje ne ide dublje od historije. Iako dokument kaže da je, eto, izgrađena prije 1454, legenda, mimo svih običaja, po logici samo njoj znanoj, pomiče utemeljenje crkve za cijeli vijek. Priča se kako se na vrh ovih stijena ukazala Gospa. Zatražila je da se pod stijenjem načini crkva, ali muslimani ne dadoše. Tad uslijedi pretpotopsko nevrijeme, i trajaše sve dok svi ne priznadoše da neće stati ako se ne ispuni njen zahtjev. Otad gromovi zaobilaze ove krajeve.
A tu, nadomak svetišta, nalazi se i obelisk usred šume. O njemu opet postoji jedna legenda. Tvrtko I, kralj Bosne, u toj šumi je lovio divlje svinje, te je ranjen prilikom lova i jedva je ostao živ, pa je dao da se na tom mjestu gdje je ranjen podigne spomenik. Otad do danas, niko ga više sa tog mjesta nije maknuo. Bilo je pokušaja da se prebaci u Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, ali se i uz pomoć mehanizacije nije uspjelo.
izvor: oslobodjenje.ba/ O Kanal