Branioci Sarajeva su 8. juna 1992. godine u žestokom okršaju na brdu Žuč oslobodili vrh Orlić i širi lokalitet prema Volujku i Krstacu, te naseljima Smiljevići i Zabrđe.
Zaplijenjene značajne količine naoružanja i municije, vojne opreme i sanitetskog materijala. Radi se o bici kojom su potvrđeni rezultati “Pofalićke bitke“, te osigurana i učvršćena komunikacija s braniocima s područja Vogošće, odnosno naselja Ugorsko, Bušće i Kobilja Glava.
Nakon osvajanja Orlića zauzete su i Kota 850., Vis i Golo brdo, odakle su četnici svakodnevno, najvećim kalibarima ubijali Sarajevo, koje su 1425. dana držali pod opsadom.
“Podjelili smo se u diverzantske grupe. Samo tako mogli smo ih iznenaditi. Ali, nakon dogovora, pala je granata. Sedam boraca je ranjeno, a među njima i moj brat. Oni koji su ostali čitavi, sporazumjeli su se pogledom. Niko nas nije mogao zaustaviti. Puzali smo do samih rovova, a onda ustali. Bacili smo bombe i potrčali. Četnici su zapucali, ali kada su vidjeli da im se približavamo, počeli su se komešati. Mi smo trčali prema vrhu, a četnici su ostavljali oružje i bježali. Spašavali su glave. Mi se nismo bojali i to je prevagnulo. Za samo tri sahata, oslobodili smo čitat teren. Za mnoge borce ovo je još san , ali tako je bilo.” Izjava Nijaza Grebovica.
Izvor: historija.ba
