Blagdan je Svih svetih, a sutra je Dušni dan
Blagdan je Svih svetih, dan kojim Katolička crkva slavi kanonizirane svece te one koji su ostvarili ideal kršćanskoga života, a nisu kanonizirani. Na taj dan obilaze se grobovi najmilijih koji više nisu s nama i ostavlja se cvijeće i svijeće.
Prvoga dana novembra slavi se blagdan Svih svetih. Tog dana slave se oni sveci i svetice koje je Crkva proglasila svetima, kao i oni koji nisu proglašeni svetima, ali su svojim životom ostvarili ideal kršćanskog života te su njihove duše ušle u Kraljevstvo Božje.
Budući da se ne znaju poimence svi oni koji su umrli na glasu svetosti, katolička Crkva je odredila da se ovaj dan zajednički moli za sve svete i blažene, poznate i nepoznate.
Blagdan Svih svetih u Katoličkoj se crkvi slavi kao blagdan svih blaženih u nebu, a u Rimu se počeo slaviti još od 6. stoljeća. Izvorno je obilježavao posvećenje rimskog Panteona u crkvu Sv. Marije od mučenika, koju je 609. godine posvetio papa Bonifacije Četvrti i u nju dao prenijeti i pohraniti kosti brojnih kršćanskih mučenika.
Jedno vrijeme je u narodnom shvaćanju Dušni dan tretiran kao Dan mrtvih, što predstavlja nepoznavanje ili pogrešno interpretiranje kršćanskoga kreda koji naučava besmrtnost duše. U tom kontekstu kršćanin vjeruje da se život duše nastavlja i nakon tjelesne smrti iako u drukčijem vidu. Stoga je Dušni dan, koji se slavi nakon Svih svetih, posebno posvećen molitvi i sjećanju na pokojne.
Papa Grgur Četvrti odredio je 835. da se blagdan Svih svetih slavi 1. studenoga, a opat u Kluniju sv. Odilo uveo je 998. Dušni dan koji se slavi 2. studenoga. Sjećanje na pokojne te molitva da im se oproste grijesi kao i molitva za njihov zagovor, tako trajno učvršćuju vezu kršćanskih vjernika u Duhu, kakvu ljudi najčešće ne uspijevaju uspostaviti u ovom svijetu.
Dušni dan
Dušni dan slavi se svake godine 2. novembra, kada se katolički vjernici sjećaju svih svojih pokojnika. Taj dan su pohodi grobovima i grobljima znak pažnje i vjere. Na taj dan ljudi se mole za duše svojih dragih pokojnika, za njih pale svijeće na grobovima, odlaze na svetu misu, povezujući se svojim molitvama s njima i moleći Božje milosrđe da ih što prije očisti od svih slabosti te da ih uvede tamo “gdje s oka svaka suza nestaje”.
Dušni dan ili Dan svih vjernih mrtvih izraz je nade i vjere u zagrobni život. O kultu duše u kulturnoj baštini Hrvata, među ostalim, svjedoče molitve za duše u čistilištu te dušice — svjećice koje se pale na taj dan.
Dušni dan posvećen je pokojnicima, a nastao je na poticaj sveca, benediktinskog opata iz Klunija, svetog Odilona. Krajem prvog tisućljeća već se na mnogim mjestima nakon blagdana Svih svetih slavio i Dušni dan.
Taj spomendan godine 998. sveti Odilon službeno je uveo u Kluni, o kojem je bilo ovisno oko tisuću benediktinskih samostana. Preko benediktinaca, blagdan se proširio po Europi, a Vatikan ga je službeno potvrdio 1311. godine.
Izvor: BHRT
