BOSANSKO MRAMORJE Spomenici kulturno – historijskog naslijeđa općine Ilijaš

BOSANSKO MRAMORJE

Spomenici kulturno – historijskog naslijeđa općine Ilijaš

Projekat „Spomenici kulturno historijskog naslijeđa općine Ilijaš – stećci i nišani, ubikacija, evidentiranje, popis i valorizacija bosanskohercegovačke kulture i kulturne baštine“ realizira se u nekoliko faza u organizaciji ARHIUM Ilijaš. Na području općine Ilijaš projekat se realizira od 2018. do 2021.godine. Ubikacija i valorizacija lokaliteta kulturnog naslijeđa, na širem prostoru općine Ilijaš, na vidjelo je iznijela nove podatke i saznanja o nekropolama i broju stećaka, oblicima i ukrasima. U odnosu na popis stećaka koji je izvršio Šefik Bešlagić i objavio u monografiji Stećci centralne Bosne 1967.godine i Stećci- kataloški topografski pregled iz 1971. godine, kao i u odnosu na podatke iz Arheološkog leksikona BiH iz 1988. godine, zasigurno je da je općina Ilijaš ovim ubiciranjima i evidentiranjem iz godine u godinu bogatija za nekoliko vrlo značajnih i bogato ukrašenih nekropola. Posebno se izdvajaju nekropola u Sudićima, nekropola Selišta – Podbare, nekropole u Dragoradima i Gojtanovini, te nekropola u Medojevićima. Kada je u pitanju područje općine Ilijaš nakon 70% popisanih nekropola možemo govoriti o 30-tak lokaliteta sa cca 670 stećaka, iako su preliminarne pretpostavke da se radi o broju preko cca 760 spomenika. U narednom periodu cilj je da se dobije konačan broj kako bi se stvorile pretpostavka za valorizaciju i zaštitu. Prikupljeni podaci ukazuju da je općina Ilijaš među tri prve općine u Kantonu Sarajevo po broju srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika. Dakle, po broju stećaka u Kantonu Sarajevo prednjače općine Trnovo, Ilijaš i Hadžići.

Posebna zanimljivost su stari nišani iz osmanskog perioda. Riječ je o vrlo značajnom broju nišana iz ranog perioda 16. i 17. stoljeća. Pored pisanih izvora iz osmanskog perioda, osmanskih deftera i sidžila, za proučavanje kulturoloških, ekonomsko – socijalnih, društvenih i vojnih kretanja u nahiji Dubrovnik u periodu od 15. do 19. stoljeća nišani su vrlo važan i neistražen segment prošlosti. Ovim projektom objedinjena su i u obzir uzeta saznanja iz projekta pod nazivom “Ubikacija, evidentiranje, istraživanje i zaštita stećaka Kraljeve zemlje I i II”. U tzv. „kraljeve zemlje“ danas bi ulazilo i područje općina Ilijaš, dijelovi Vogošće, Breze, Vareša, Visoko i Kakanj. Naravno, tu su i okolne rubne općine koje graniče sa navedenim, u krajnjem slučaju to bi bio dio užeg jezgra prvobitne Bosne. Cilj projekta bio je da u navedenim općinama ili dijelovima općina, koje su u srednjem vijeku ulazile u kraljeve zemlje, a dio današnjih općina u sastav nahije Dubrovnik, ubiciramo i evidentiramo stanje, zastupljenost nekropola i ostalih spomenika koji pripadaju periodu od 13. do kraja 15.stoljeća. Na osnovu saznanja na terenu možemo konstatirati da je npr. prostor današnje Breze, nekada središta i najvjerovatnije sjedišta ilirskog plemena Dezidijata, slabo zastupljen spomenicima srednjeg vijeka. Dva su moguća razloga, fizički nestanak ili slaba naseljenost.

Izdvajamo nekropolu Očevlje koja je zasigurno bila vjerski centar u srednjem vijeku, što se ogleda u simbolici koja se javlja na stećcima. Osim toga, područje Očevlja direktno komunicira sa lokalitetom Dubrovnik i podgrađem, dijeli ih kanjon rijeke Misoče. Nekropola na Očevlju je najukrašenija nekropola brezanskog kraja dok je nekropola u Koritniku najveća po broju stećaka na teritoriju općine Breza. Obje su nacionalni spomenik. Nekada bi kazali da se nekropola nalazi u pravoslavnom groblju. Smatramo da je to neprihvatljiv i neispravan termin koji treba mijenjati jer se ne uklapa u naučni diskurs nastanka grobalja. Bliži smo konstataciji da je pravoslavno groblje u nekropoli stećaka gost i podstanar, što se vidi i po vremenu ukopa novih članova groblja, te da su zbog svetosti mjesta ovi drugi izabrali lokaciju za goblje. Prvoj nekropoli prijeti nestanak u smislu oštećenja jednog prelomljenog stećka, uticaja atmosferilija i lošeg održavanja.Nekropoli u Koritniku prijeti nestanak zbog ljudskog faktora, parcelizacije, trasiranja puteva, dok je nekropola u Subotićima aktivnostima oko površinskog kopa nestala, ostao je još jedan stećak. Kada je u pitanju općina Vareš stanje je bolje po broju nekropola i ukrašenih stećaka, dok je prisutan problem neodržavanja nekropola. Primjer neodržavanja je nekropola Didorada koja zbog aktivnosti šumarstva i sječe stabala vrlo brzo može nestati. Još jedna nekropola sa područja općine Vareš, ona na lokalitetu Zubeta, bila je dijelom ratnih položaja, te je oštećena i dislocirana. Trend nestanka spomeničke baštine prisutan je u svim navedenim općinama.

Općina Ilijaš je jedna od tri najbogatije općine u Kantonu Sarajevo po broju stećaka, tu su još općina Hadžići i Trnovo. Ove tri općine posjeduju najveći broj stećaka na prostoru Kantona Sarajevo i definitvno se mogu ponositi tom činjenicom. Frapantno je i neodgovorno da se u 21.vijeku, kada je u pitanju kulturno-historijsko naslijeđe općine Ilijaš, gotovo nikakva sredstva ne planiraju niti izdvajaju za stećke i nišane općine Ilijaš. Tako npr. u rijeci Ljubini već dugo leže stećci sa lokaliteta Ljubina dok je stup/nišan kojeg je Šefik Bešlagić pripisao knezu Stjepanu još uvijek na svom mjestu i prijeti mu nestanak.

Niz je primjera lošeg odnosa prema kulturno – historijskom naslijeđu kojeg možemo konstatirati, poput nekropole stećaka u Ivančićima, nacionalnog spomenika BiH, koja je u privatnom posjedu i jedan od stećaka prijeti da završi na putu. Nekropola stećaka i nišani kod planinarskog doma Ozren, koji su polomljeni i u poprilično lošem stanju, također su nacionalni spomenik BiH kao i nekropola stećaka na Bandijeri preko koje je trasiran šumski put. Također, jedan od lokaliteta koji vrijedi spomenuti je nekropola Zavor na Koritima. Sa vrlo zanimljivom predstavom oružja i prikazom ruke na bočnim stranam stećka. Upravo taj lokalitet i nekropola je imala nesreću da bude ratna linija odbrane pa je tako oštećena i dislocirana. Ništa poslije rata nije urađeno na vraćanju dislociranih stećaka na njihovo mjesto. Ima neke simbolike izgleda u ratnim obilježjima na stećku i posljednjim dešavanjima na prostoru Korita. Jedna od najznačajnijih nekropola stećaka, koja je ujedno i nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine, nalazi se u Kopošiću.

Riječ je o vlastelinskoj porodici Radojevića – Mirkovića, prisutnih na bosanskim poveljama u svojstvu svjedoka tokom druge polovine 14. i prve polovine 15. stoljeća. Istaknuti član ove porodice knez Batić Mirković bio je u prvoj polovini 15. st. veliki knez bosanski. Nadgrobni spomenik kneza Batića Mirkovića i natpis na istom je do sada jedini natpis na području ovih prostora i navedenih općina. Zanimljiv je podatak da je jedan član porodice Radojević – Mirković zarobljen u Kosovskom boju 1389. godine i od tada mu se gubi svaki trag. Općina Ilijaš i drugi nivoi vlasti bi trebali znati prepoznati ovu činjenicu i navedene lokalitete, kao i natpis na stećku kneza Batića, zaštiti od propadanja. Zar upravo natpisi na stećcima ne promoviraju pripadnost Bosni i bosanskom supstratu i identitetu. Kao i u prethodnim slučajevima, uz nekropolu se pozicioniralo rimokatoličko groblje iz prvih godina 20. st.koje je još uvijek aktivno. Dio stećaka nalazio se izvan ograde rimokatoličkog groblja. Šteta je što se ovako značajna nekropola ne nalazi na Listi UNESCO-a i što je kao i ostale nekropole u sjeni nekih drugih dešavanja.

Vrijedno pažnje je spomenuti bogatstvo oblika i simbola na stećcima ilijaškog kraja. Prikazi ruke sa oružjem i zastavom na više lokaliteta, potom prikazi solarnih simbola, križa, spirala i rozeta dočaravaju bajkoviti svijet srednjovjekovnih običaja sahranjivanja, poimanja života i smrti, pogrebne prakse.

Izostaviti nekropolu stećaka na Brusu, Sudićima, Gojtanovini i Dragoradima značilo bi prešutiti da je na tim mjestima nastavljena zanimljiva praksa dovišta. Stećci i nišani, jedni pored drugih u vječitom zagrljaju, objedinjeni kroz formu dovišta dočaravaju nam sliku prošlih vremena. Specifično je da su dovišta pretežno na gornjem kraju općine Ilijaš. Navest ćemo samo neka dovišta: Draževići, Sudići, Dragoradi, Gojtanovina, Rakova Noga, Nišići. Dva su posebno zanimljiva lokaliteta na području nekadašnje nahije Dubrovnik, a koje tradicijska kultura i duhovnost veže za tzv. lokalitete gdje se pohodilo u zijaret na murad ili želju. Jedan je mezaristan posadnika grada Dubrovnika, a drugi je mezaristan na Nišićima kod planinarskog doma. Prvi su zijaretili zbog sahranjenih u mezaristanu iz vremena uspostave osmanske vlasti, kao i zbog čuvanja tradicije da su tu sahranjeni prvi dizdari starog grada Dubrovnika, čehaja, emin, kadiasker i vjerska lica, posebno imami džamije u tvrđavi. Podaci iz osmanskih popisnih deftera i Sidžila sarajevskog kadije govore o vrlo frekventnom i razvijenom području tokom od 15. pa sve do prve polovine 18. stoljeća. Posebno se navode dizdari Starog grada Dubrovnika, koji vrlo često uživaju timare u Crnoj Rici. Istaknute historijske ličnosti koje treba spomenuti u 16. stoljeću su dizdar Džafer aga i imam džamije na Dubrovniku Mustafa sin Abdullaha.

Za mezarje u Tisoviku postoji usmena tradicija da su tu sahranjene gazije i šehidi iz vremena Fetha koji su osvajali Hercegovinu, kao i dio posadnika i vjerskih lica Starog grada Dubrovnika. Mezaristan na Nišićima pohodio se zbog tradicije da je tu ukopan dobri čovjek – evlija Gazi Nijazi Veli. Vjerovatno su događaji sa početka 18.stoljeća i podizanje turbeta bosanskog beglerbega Sefer/Sejfullah paše Alikadića u Crnoj Rijeci potisnuli u zaborav ovaj lokalitet na kojem se i dan danas nalaze ostaci nišana ulemanske porodice Alikadić. Simboli na nišanima posadnika grada Dubrovnika, nišana u Misoči, te nišana na Metufima, Draževićima, Brusu, Gojtanovini, Sudićima i Duševinama ukazuju na ratnička, gazijska obilježja poput luka i strijele, močage i sablje. Nadamo se da će ova istraživanja potaknuti nadležne da poduzmu konkretnije mjere, te da će skrenuti pažnju na spomenike, prije svega na stećke i nišane.

Dezinfekcija mentalne higijene i senzibilitet kod svih nivoa vlasti imperativi su da bi mogli shvatiti o kakvom kulturnom bogatstvu je riječ. Pandemija Covid 19 ne može biti izgovor za ono što nije urađeno prije Covida. Na kraju, u tekstu je otvoreno mnogo tema i pitanja, svaka tema je zasebna i višeslojna kao stratigrafija u arheologiji. Da bi došli do rezultata, naučno objasnili neke pojave i fenomene, potrebno je ići sloj po sloj od mlađeg ka starijem. Rezultati istraživanja na terenu, evidentiranje, fotodokumentiranje i kontekstualizacija stećaka i nišana tokom 2021. godine biće predstavljeni prigodnim sadržajem tokom 2022. godine.

Video možete pogledati klikom ovdje.

Srdačno,
Midhat Dizdarević, prof.historije/arheolog