Ako ste ovaj petak, 13. novembra, preživjeli bez većih problema, čestitamo. Prema jednom od najpoznatijih naučnih radova 20. stoljeća, to nije trebalo biti moguće.

Naučni časopis Science, jedan od najuglednijih na svijetu, objavio je 4. novembra 1960. rad s naslovom kakav se rijetko viđa u naučnoj literaturi: "Doomsday: Friday, 13 November, A.D. 2026", odnosno "Sudnji dan: petak, 13. novembar 2026". Podnaslov je objašnjavao da će tog dana broj ljudi na Zemlji težiti beskonačnosti, ako stanovništvo nastavi rasti kao u posljednja dva milenija. Autori su bili fizičar Heinz von Foerster i njegovi saradnici Patricia Mora i Lawrence Amiot.

Reklama: Damsy
Reklama: Leyla
Reklama: MHI Group
Reklama: StolicaBA
Reklama: Tamar
Reklama: FranceMotors
Reklama: Bilal doo
Reklama: Market MAK
Reklama: MHI Elektroinstalacije
Reklama: Avdić
Reklama: Ličina Nekretnine
Reklama: Modelux
Vaša reklama ovdje
Vaša reklama ovdje
Vaša reklama ovdje
Vaša reklama ovdje

Heinz von Foerster rođen je u Beču 13. novembra 1911. Studirao je fiziku, a 1949. emigrirao je u Sjedinjene Države. Tamo je postao jedno od važnih imena kibernetike, nauke o upravljanju i komunikaciji u složenim sistemima. Datum smaka svijeta tako je pao tačno na njegov 115. rođendan. Je li to bila slučajnost ili naučnička šala, i danas se raspravlja.

Njegova logika bila je jednostavna, a rezultat šokantan. Tim je prikupio 24 procjene broja ljudi na svijetu, unazad dvije hiljade godina. Polazna pretpostavka bila je da ljudi, što ih je više, sarađuju bolje i izmišljaju više. Zato stanovništvo ne raste samo brže, nego sve brže i brže. Matematičari takav rast zovu hiperboličnim. Kad se ta krivulja produži u budućnost, ona u jednom trenutku prestaje biti broj i postaje beskonačnost. Taj trenutak je, uz moguću grešku od pet godina, pao na petak, 13. novembar 2026.

Magazin Time je tada prenio von Foersterovo upozorenje da će ljudi biti "stisnuti do smrti". Kao rješenje predlagao je neku vrstu društvenog "termostata" koji bi držao broj stanovnika na željenom nivou. Rad je izazvao buru, a njegov naslov se do danas prepričava kao jedan od najneobičnijih u historiji časopisa.

Najzanimljiviji dio priče je da von Foerster dugo nije izgledao kao čudak. Prema Međunarodnom institutu za primijenjenu sistemsku analizu (IIASA) iz Laxenburga kod Beča, njegov model je odlično opisivao kretanje stanovništva od 1600. do sredine 20. stoljeća. Kanadski matematičar Brad Willms primijetio je 2010. da je ljudska populacija na polovini puta do "sudnjeg dana", 1994. godine, čak bila ispred rasporeda.

A onda se nešto promijenilo. Prema riječima demografa Dean Spearsa s Univerziteta u Teksasu, autora knjige "After the Spike", von Foerster je pogrešno razumio odakle rast stanovništva uopće dolazi. Spears za Popular Science objašnjava da je eksplozija stanovništva u 20. stoljeću bila posljedica boljih uslova: bolje ishrane i medicine. Više djece preživljavalo je djetinjstvo. Ali kad porodice shvate da im djeca preživljavaju, počnu ih rađati manje. Taj bum bio je, kako kaže Spears, jednokratna eksplozija, a ne petlja koja se sama ubrzava.

Danas na Zemlji živi oko 8,3 milijarde ljudi. Osam milijardi prešli smo 2022. godine. Najbrži rast u historiji zabilježen je ironično baš početkom šezdesetih, upravo kad je rad objavljen. Od tada stopa rasta stalno pada.

Slika je sada potpuno obrnuta. Prema podacima koje prenosi Popular Science, oko 55 posto zemalja svijeta, u kojima živi više od dvije trećine čovječanstva, ima stopu fertiliteta ispod nivoa zamjene generacija, odnosno manje od 2,1 djeteta po ženi. Mnogi demografi danas ne strahuju od prenaseljenosti, nego od suprotnog: starenja i smanjivanja stanovništva. Bosna i Hercegovina, o kojoj pišemo na drugom mjestu u ovom broju, dobar je primjer.

Beč, grad u kojem je von Foerster rođen, odlučio je datum obilježiti na svoj način. Complexity Science Hub, bečki istraživački centar za složene sisteme, organizovao je 12. i 13. novembra dvodnevnu "Konferenciju o sudnjem danu". Tema je bila smisao i besmisao prognoza o kraju svijeta. Razgovaralo se o stanovništvu, vještačkoj inteligenciji, klimatskim promjenama i tehnološkom napretku. Glavno pitanje bilo je koliko modelima možemo vjerovati kad trendove produžavamo daleko u budućnost.

Portal vienna.at naveo je jedan duhovit primjer. Kad bi se trenutni demografski trend Japana nastavio bez ikakvih promjena, neki model bi mogao zaključiti da će Zemlja biti potpuno nenaseljena 3108. godine. Model bi bio matematički tačan i potpuno pogrešan.

Prema pisanju austrijskih medija, sam von Foerster nije zaista vjerovao u smak svijeta. Svoju računicu je zamislio kao provokaciju, kao upozorenje na opasnosti nekontrolisanog rasta. I u tome je, na neki način, uspio: o njegovom radu priča se i 66 godina kasnije.

Njegova greška je ista koju i danas pravimo, kad gledamo grafikone cijena, rasta vještačke inteligencije ili temperatura. Trend iz prošlosti nije zakon prirode. Ljudi mijenjaju ponašanje, društva se prilagođavaju, a budućnost rijetko izgleda kao pravolinijski nastavak prošlosti.

Smak svijeta, dakle, nije došao. Kao i toliko puta prije.