Hota-Muminović se oglasila o Zavodu Mjedenica i iznijela niz tvrdnji o teškim nepravilnostima

Izvor: Klix.ba

Ministrica za odgoj i obrazovanje Kantona Sarajevo Naida Hota-Muminović (NiP) je u izjavi za Klix.ba govorila o navodu da će biti ukinuti internat i Radionice za radnu okupaciju Zavoda Mjedenica, ustanove za obrazovanje djece s poteškoćama u razvoju.

Na samom početku je poručila da “svaka podignuta prašina ima svoju oluju koja joj prethodi”, istakavši ono što je za nju indikativno, a na osnovu čega je došla do prethodnog zaključka.

“Predstavnici Ministarstva su početkom prošle sedmice imali sastanak s direktoricom Zavoda (Zumretom Jeinom), kada su je upoznali s tim da Ministarstvo intenzivno radi na stvaranju pravnog osnova kojim će se omogućiti organizacija internata u Zavodu. Takav osnov nije postojao, a na sastanku su zatražene dodatna dokumentacija i informacije o radu direktorice”, ispričala je.

Od Jeine, kako tvrdi, zatraženo je da naknadno dostavi određenu dokumentaciju o radu Zavoda, a da su pojedini portali u utorak, 13. augusta, objavili primjerak akta kojeg je ranije dobio Zavod, a koji se odnosi na rad internata i radionica. Prema riječima naše sagovornice, nije istina tvrdnja pojedinih medija da će biti obustavljen sam rad Zavoda.

Šta je zatraženo od Zavoda

Ukazala je na to kakva je dokumentacija, tj. koje informacije su zatražene od direktorice Zavoda.

“Između ostalog, htjeli smo provjeriti da li se za učenike kreira individualno prilagođeni program (IPP), a što je obaveza za svako dijete s poteškoćama u razvoju, kako u redovnim školama, tako i u centrima u kojima se obrazuju djeca s poteškoćama u razvoju. Nadalje, htjeli smo provjeriti evidenciju prisustva na poslu, evidenciju prisustva učenika na nastavi, odnosno djece u vrtiću. Onda je to podiglo prašinu”, smatra Hota-Muminović.

Prema njenim riječima, evidentno je da Centar Mjedenica nema IPP, da nema evidenciju o prisustvu na poslu, što je obaveza definirana zakonom. Uvjerava da niko ne odlazi u kontrolu centara za obrazovanje djece s poteškoćama u razvoju.

“Svi se ustručavaju, uglavnom zbog straha da ne učine nepravdu prema najosjetljivijoj kategoriji društva. No, naprotiv, u interesu djece s poteškoćama u razvoju jeste da se poveća nadzor nad centrima i da se učenicima osigura najbolja, najkvalitetnija i nastručnija podrška”, dodaje.

Kako dodaje, rješavanje statusnih pitanja i uvođenje sistemskog praćenja rada u centrima ima za cilj poboljšanje uslova, osiguranje pravovremene podrška svakom učeniku te omogućavanje praćenja napretka i ostvarenja odgojno-obrazovnih ciljeva.

“Praćenje učenika s poteškoćama u razvoju, konkretnije, njihovog napretka u centrima je teško jer se u centrima, u kojima rade vrlo stručni kadrovi s dugogodišnjim iskustvom, ne prati napredak učenika u skladu s propisanom procedurom. Često su tu izgovori da učenici u centrima već pohađaju nastavu prema prilagođenom nastavnom planu i programu, ali nerijetko stručnjaci u centru zanemare individualne karakteristike, mogućnosti i potrebe svakog djeteta s poteškoćama u razvoju”, naglasila je.

S druge strane, kako je izjavila, u redovnim školama ne postoji mogućnost da se ne prati rad učenika i ne izradi IPP za svakog učenika s poteškoćama u razvoju.

“I kad krenete pitati i kontrolirati, u cilju unapređenja uslova i rada s djecom s poteškoćama u razvoju, onda se morate braniti od napada da ste nehumani i neempatični”, konstatirala je.

Tvrdnje o nepravilnostima i spornim radnjama

Napomenula je da je ove godine formirana radna grupa sa širokim ovlastima da analizira rad centara, što se odnosi na Srednju školu za rad i stručno osposobljavanje. Istakla je šta je bio zaključak spomenute radne grupe.

“Zaključak je da centri uglavnom nemaju riješena statusna pitanja osnivača, pa samim tim ni finansijera. U svih pet centara su izrađena samo tri IPP-a. To je dokument od ključnog značaja kada govorimo o planskom, personaliziranom pristupu razvoju učenika i praćenju tog razvoja”, istakla je.

Hota-Muminović je potom izdvojila ono što smatra neprihvatljivim u radu centara za djecu s poteškoćama u razvoju.

“Primjera radi, u predškolskom odjelu formiraju grupu s najminimalnijim brojem djece, tri učenika, od čega dva učenika ne dolaze tokom cijele godine. Dakle, s jednim učenikom radi cijeli tim kojeg čine odgajatelj koji vodi predškolsku grupu, defektolog, asistent u grupi. Takve grupe najčešće vode određeni privilegirani radnici te ostaje nejasno o čemu se ogleda interes djece kada jednu predškolsku grupu čini troje djece, angažuju se tri radnika, a često zbog zdravstvenih problema djece tokom cijele godine ne dolaze redovno u vrtić”, naglasila je.

Shodno tome, pita šta radnici rade. Misli da ima pravo to pitati. Kako je istakla, situacija slična prethodno opisanoj je u osnovnom i srednjoškolskom nivou obrazovanja u spomenutim centirma, gdje se formiraju odjeljenja s tri ili četiri učenika, koje vodi defektolog te se za svako odjeljenje angažuje asistent u odjeljenju. Navela je ono što smatra posebno zabrinjavajućim.

“Posebno zabrinjava podatak da se u centre upisuju učenici s neprihvatljivim oblicima ponašanja, kojima treba podrška i stručni rad, a posebno je nedopustivo što centre pohađaju i učenici romske nacionalnosti, a koji nemaju poteškoće u razvoju. Ovakve diskriminirajuće i segregirajuće prakse vrlo odlučno želimo zaustaviti”, poručila.

Zatim je nastavila govoriti o onome što joj je kao resornoj ministrici neprihvatljivo u radu centara za obrazovanje djece s poteškoćama u razvoju.

“U centrima nije nepoznanica da se potpisuju ugovori o djelu za zaposlene, i to za realizaciju projekata unutar nastave. Kada govorimo o pohađanju nastave u jednom od centara, kao primjer možemo navesti drugo polugodište školske godine 2023/2024. u centru koji pohađa 131 učenik, a u kojem je u drugom polugodištu evidentirano 7.000 izostanaka i zaposleno je 127 ljudi”, dodaje.

Također tvrdi da centri raspolažu s ogromnim prostorima koji su često neiskorišteni, koji imaju bazene, slane sobe, teretane, prostor/park koji se koristi za druženja zaposlenika i dobro opremljene kuhinje. Ukazala je na još jedan podatak za koji je ocijenila da ga i javnost treba znati.

“Kada se postavi pitanje možemo li na bolji način iskoristiti postojeće resurse, odgovor nekih direktora centara jeste da Kanton Sarajevo nije osnivač, već finansijer. Javnost mora znati da Ministarstvo nema informacije na koji način i kako se ovi značajni budžetski resursi koriste”, navela je Hota-Muminović.

Osvrnula se i na ono što je istakla kao spornim nabavkama i zahtjevima u pojedinim centrima.

“U jednom centru je zabilježena nabavka vrlo kvalitetnih i skupih mobitela. Kada pitamo zašto, odgovor je da je to za čuvare, iz sigurnosnih razloga. Direktori centara stalno povećavaju zahtjeve za prijem novih radnika, ponekad bez racionalnog korištenja budžetskih sredstava, ali zato Ministarstvo ‘ne smije pitati’ o stvarima za koje odgovara i za koje je nadležno. Osim toga, neki direktori centara koriste službena vozila u privatne svrhe, ali Ministarstvo ne smije pitati o tome jer se to predstavlja atakom na djecu s poteškoćama u razvoju”, istakla je.

Poručila je javnosti da procijeni da li su spomenuta pitanja kojima se želi ugroziti interes djece, učenika s poteškoćama u razvoju ili se njima, ipak, propituje odgovornost odraslih.

Za nju se stav Ministarstva za odgoj i obrazovanje Kantona Sarajevo prema djeci s poteškoćama u razvoju ogleda u, kako je naglasila, 400 angažovanih asistenata u odjeljenju/grupi redovnih odgojno-obrazovnih ustanova, zapošljavanju edukator-rehabilitatora, logopeda i psihologa za inkluziju u redovnim školama, zapošljavanju psihologa i socijalnih radnika kao stručnih saradnika u školama, formiranju dva centra za rani rast i razvoj koji su počeli s radom pri Domu zdravlja Kantona Sarajevo.

“Empatija se ogleda kroz djela, a ne riječi i parole”, poručila je.

Zašto insistira na kontroli

Objasnila je zašto misli da će se kontrolom poboljšati stanje u centrima.

“Ne zaboravite da smo imali slučaj da se jedno dijete tek tako udaljilo iz Zavoda Mjedenica, kroz neka vrata ‘koja se nikada nisu zaključavana’, kako nam je tada napisala direktorica koja je u međuvremenu razriješena dužnosti. Nedavno je pokrenut disciplinski postupak protiv zaposlenika koji je ošamario učenika. Riječ je o djeci koja su najosjetljivija kategorija. Oni kad dođu kući, ne znaju prepričati svoj dan. No, u inkluziji je sve javno – puno je malih aktera, učenika koji znaju sve prepričati kod kuće. Ništa ne može biti zataškano i neispričano”, navela je.

Na pitanje da li je nakon analize radne grupe uključena inspekcija ili druga nadležna tijela, odgovorila je da se to nije dogodilo.

“Nastavit ćemo s nadzorom nad zakonitošću naših nadležnosti. Nažalost, ponekad vidim da se i inspekcija ustručava da izda nalog kada ode u centre. Inspekcija je u u redovnim školama vrlo stroga, a u centrima se ustručava. Šta bi mogao biti razlog – ne znam”, dodaje.

Kao svoje iskustvo je istakla da kada je Ministarstvo tražilo dokumentaciju i podatke iz Centra “Vladimir Nazor”, dobila je dva poziva da pusti direktoricu da radi, što je Hota-Muminović shvatila kao porukom da pusti da radi šta hoće.

“Eh, to ne može. Zakon postoji za sve nas i moramo ga provoditi. Ono što druge zaustavlja kada rade nadzor u centrima, to mene motivira, a to je činjenica da rade s najosjetljivijom djecom”, poručila je.

Obećava poboljšanja

Najavila je da će se s Pravobranilaštvom Kantona Sarajevo započeti s rješavanjem statusnih pitanja, ujedinjenjem centara i optimizacijom njihovog rada. Kao razlog za to je navela nastavak finansiranja centara iz kantonalnog budžeta.

“Kada se sve to sabere, imamo velike resurse, ljudske, prostorne, materijalne i još moramo poraditi na repozitoriju asistivne tehnologije. Zamislite da postoji jedan centar s isturenim odjeljenjima koji će raditi odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju jednog malog broja djece koja ne mogu ići u redovne škole, a istovremeno služiti kao resursni centri za redovne škole”, konstatirala je.

Tvrdi da prethodno opisani model dobro funkcionira u pojedinim državama Evropske unije.

“Sada je situacija da resursni nisu dobro iskorišteni, da se za pet centara godišnje izdvaja više od 16 miliona KM, a roditelji i dalje nemaju cjelovita rješenja, odlaze na privatne tretmane i sve to plaćaju, naravno, samo oni koji to mogu. Taj novac je sasvim dovoljan da se napravi čudo na dobrobit djece i učenika, roditelja i zaposlenika”, smatra ministrica Hota-Muminović.

Također uvjerava da želi poboljšati obrazovanje djece s poteškoćama u razvoju.

“Živimo u vremenu agresivnog političkog populizma. Političarima je vrlo poželjno obilaziti centre i fotografisati se s djecom s poteškoćama u razvoju. To donosi popularnost i vjerovatno glasove. No, ovaj posao ne radim zbog popularnosti i glasova. Istinski sam opredijeljena da pravimo krupne korake kako bi svima bilo bolje, kako bismo radili onako kako se radi u najbolje uređenim društvima”, izjavila je.

Prema njenim riječima, nema namjeru uvjeravati nekoga koliko je empatična.

“Empatičnost sam prihvatila od malih nogu. Moja majka je puno insistirala na tome i razvijala takav pristup. Za mene je empatičnost da napravimo trajno dobra rješenja za svu djecu, bez izuzetaka, a ne da se fotografišem i dijelim slatkiše”, zaključila je ministrica Hota-Muminović.

Inače, u Kantonu Sarajevo je pet javnih odgojno-obrazovnih centara za djecu s poteškoćama u razvoju.