Pčele ga vole, pa zbog toga i nosi ime matičnjak (lat. Melissa officinalis), a nazivaju ga i melisa, limunčica, čelinjak, limunka, maternjak, pčelinja metvica, rojevac i macina trava.
Maticnjak podstice hormonalne aktivnosti, pa se zbog toga preporucuje kod problema sa štitnom zlijezdom. Naucna istraživanja ukazuju da ekstrakt maticnjaka ima uticaj na imunoglobulin kod pacijenata oboljelih od Gravesove bolesti, a dijeluje i antitiroidno kod bolesti štitne zlezde.
U kombinaciji sa drugim biljkama matičnjak se upotrebljava za liječenje astme, glavobolje, grčeva u stomaku i materici, oboljena želuca, disajnih organa, hroničnog bronhitisa, migrene, nadutosti, premorenosti, povraćanja, proliva, umora, slabosti.
Izvedeno je više studija na temu djelovanja matičnjaka na stres, nesanicu i napetost, a sve su potvrdile njegovu učinkovist. U kombinaciji s valerijanom jednako je djelotvoran poput lijeka za smirenje triazolama, ali za razliku od njega ne uzrokuje nuspojave.
Dokazano je da matičnjak pojačava koncentraciju i podstiče bolje rješavanje tekstualnih i slikovnih zadataka.
Usljed svakodnevne dugotrajne izloženosti stresu strada i srce. I tu ne treba preskočiti matičnjak, najbolje u kombinaciji sa cvijetom gloga. Svi koji pate od angine pektoris trebalo bi dva puta godišnje u trajanju od četiri mjeseca da svakog dana piju po dvije šolje mješavine matičnjaka, angelike i ruzmarina.
Ljekoviti dio biljke: Za lijek se sabiru listovi prije nego što procvetaju, a cijela biljka s vrežom i listovima dok cveta. Suši se brzo i oprezno u hladu i sa što manje dodira. Osušeni matičnjak ne smije se da se čuva u limenim posudama. Od matičnjaka se najviše cijeni list, jer u ostalim organima ima malo ljekovitih sastojaka, osim u cvijetu, ali je cvijeta malo tako da nema praktičnu primjenu. Najvažniji ljekoviti sastojak matičnjaka je vrlo lako isparljivo mirisno eterično ulje.
