Mlada doktorica iz Sarajeva Minela Rastoder-Novokmet nakon uspješno završenog Medicinskog fakulteta u Sarajevu, otišla je na specijalizaciju u Njemačku, gdje je ostala, uspješno završila specijalizaciju, dobila posao, ali i osnovala svoju porodicu.
O tome kako je odlučila da nastavi specijalizaciju u Njemačkoj ali i ostane u toj državi.
“Veliki dio djetinstva i života sam provela u Ilijašu, a 2008. godine sam, osvojivši dovoljan broj bodova na prijemnom ispitu, primljena na Medicinski fakultet u Sarajevu. Diplomiranjem 2014. godine na Medicinskom fakultetu stekla sam zvanje doktora medicine. Iste te godine aplicirala sam na konkurse Domova zdravlja u Kantonu Sarajevo, ali bez uspjeha. Zato sam morala sagledati alternative u svom okruženju, pa sam potvrdno odgovorila na poziv iz lokalne škole u Ilijašu da predajem jedan dan u sedmici medicinsku grupu predmeta poput Higijene razredima zanatskih poziva”, priča doktorica Rastoder-Novokmet.
Volontirala je i u Savezu udruženja osoba s cerebralnom paralizom Federacije BiH.
“Odluka za odlazak iz BiH je bila neminovna s obzirom da nisam vidjela ostvarenje svojih stvarnih ambicija u dogledno vrijeme, tako da sam koristeći se prednošću govora njemačkog jezika, počela potražnju specijalizacije u Njemačkoj“, tvrdi doktorica Minela.
Kako je to izgledalo, u kojem je gradu izabrala da specijalizira, koja oblast u medicini? Da li je naišla na neke prepreke.
“Željela sam se specijalizirati u jednoj od sljedecih oblasti: pedijatrija kao prva želja, potom pulmologija, reumtaologija ili nefrologija. Na internetu sam tražila klinike u Njemačkoj koje se bave bar jednom od ovih oblasti i pisala e-mailove šefovima odjeljenja. Od svih poslanih upita dobila sam poziv na intervju od jedne velike klinike tercijarnog nivoa, koja se nalazi u oblasti Tiringija (Thüringen), tačnije u Bad Berka. Taj intervju je za mene kao početnicu bio itekako izazovan, s obzirom da je šef koji me je pozvao na razgovor bio renomirani pulmolog i profesor, ali i zbog okolnosti da sam ja između ostalog muslimanka koja nosi maramu”, pojašnjava Rastoder-Novokmet.
Nakon pet mjeseci probnog rada dobila je ugovor o radu za mjesto specijalizanta interne medicine.
“U Bad Berka sam radila tri godine, završila svoju specijalizaciju na odjeljenjima pulomologije, kardiologije, hitnog prijema i intenzivne medicine.
Od 2018. radim u okružnoj bolnici u gradu Bad Mergentheim, u jugozapadnoj pokrajini Njemačke. Ovdje sam također provela mjesece na raznim internistickim odjeljenjima, između ostalog u oblastima gastroenterologije sa onkologijom i na nefrologiji”, naglašava doktorica Minela.
Istakla je kako je u ratu sa roditeljima boravila u Njemačkoj, nakon čega su se ipak vratili u BiH.
“Sa pacijentima imam pretežno obogaćujuća i dobra iskustva. Jako je olakšavajuće kada govorite nečiji jezik tako da nema poteškoća u komunikaciji, saradanja onda teče bez trenja uprkos drugačijem porijeklu i pojavi”, ističe Minela.
Tvrdi kako jedan standardni radni dan doktora na klinici počinje izmedju 7 i 8 sati ujutro, a završava kasno popodne, nekad i kasno navečer.
“Svrha posla je zbrinuti dijagnosticki i terapijski od 10-20 pacijenata, svaki dan. Ispratiti ih od prijema do otpusta, a pacijenti dolaze i odlaze kao na pokretnoj traci u fabrikama. To je negativna strana velikih bolnica/klinika, pokušava se pružiti maksimum zdravstvene usluge u najkraćem mogućem vremenu.
Naravno to nije uvijek izvodivo i često se taj sistem mogu reći zloupotrijebi sa over-usage (nepotrebne pretrage, neopravdano hitno intervenisanje); ali s gledišta nekoga ko dolazi iz države gdje je dobra i opširna zdravstvena usluga poput luksuza, taj sveobuhvatni zdravstveni „chek-up“ pacijenta kome se teži u ovdašnjim bolnicama kada je isti već primljen na odjel, da ne bi kasnije taj isti pacijent, često iz gerijatrijske populacije, morao po otpustu opet „hodati po doktora“, smatram s ljudske strane opravdanim”, pojašnjava doktorica Minela.
Ljekaru je dužnost uvijek raditi prvobitno u korist očuvanja zdravlja i kvalitete života svoga pacijenta, bez obzira na kojem nivou radi.
“Od svojih pacijenata sam mnogo toga naučila i zahvalna sam im na tome zauvijek”, priča mlada doktorica Minela.
O uslovima pandemije u Njemačkoj pojašnjava kako je radila godinu dana.
“Radila sam u prvoj godini pandemije na odjeljenju gdje su se primali pacijenti sa simptomima nalik COVID-19, a čiji PCR-nalazi još nisu bili gotovi. Tada brzi antigenski testovi nisu jos bili u opticaju. Taj odjel je bio trijažni, oni koji su testirani pozitivni su odlazili onda dalje na COVID-19-odjeljenje, ako su daljnje liječenje u bolnici i medicinski monitoring bili potrebni.
Oni čiji nalazi nisu potvrdili inficiranost sa SARS-CoV-2, odlazili su na normalno odjeljenje da bi se dalje ispitali uzroci i vršilo liječenje, po standardnoj proceduri kao i prije pandemije”, kaže doktorica Minela.
Na samom početku pandemije ta organizacija je više ličila na neki pilot-projekat, mišljenja je mlada doktorica koja smatra da iako je prava pandemija bila itekako u jeku, te je nažalost bilo primjetno da ni u razvijenom svijetu sistem nije uvijek spreman na određene scenarije koji su itekako realni.
Već dvije godine pandemija diktira pravila, u Njemačkoj su mjere i dalje jake.
“Mislim da pravi i strogi lock down ima smisla u mjestima gdje hara zaraza, polovične stvari nemaju smisla, ali politika je ocito primorana zbog preplitanja raznoraznih sektora i interesnih grupa, donositi polovicne odnsono kompromisne odluke kojima se cesto gubi smisao.
Ali ono što ponajmanje ima smisla jeste pretvarati se da zaraza i opasnost povodm pandemije ne postoje, te ne uvoditi ili ne poštivati nikakve mjere zaštite”, ističe doktorica Minela.
Kao neko ko već dugo godina izučava medicinu, iz svoje oblasti uputila je savjet za građane.
“Što se tiče zdravlja, savjetujem radikalno brisanje loših i postupno uvođenje zdravih navika. Pušenje, alkohol i junk-food (u svakom obimu) su najveći faktori-pomagači u nastanku internističkih oboljenja, pa čak iako nisu direktni uzroci, pogoršat će i ubrzat će svaki tok bolesti astronomskom brzinom. Dok fizička aktivnost i u najmanjem obimu, ako se radi u nekom ustaljenom ritmu, donosi veliki benefit po zdravlje. Bit je u regularnosti, sve što dosljedno ponavljamo ostavlja trag na našem tijelu i duhu, bilo to zdrave ili nezdrave navike”, naglasila je doktorica Minela.
Poručuje kako je važno misliti na budućnost i postavite sami sebi pitanje: Kako želim da izgleda moja budućnost?
“Kada sebi sve iscrtate, onda objektivno razmislite koji su to prvi koraci koje ste u mogućnosti poduzeti povodom ostvarenja te budućnosti.
Ako znate gdje želite stići, izabrat ćete i shodno tome put. A usput će se i mnogo toga promijeniti, zato sretan put“, kazala je za kraj razgovora doktorica Minela Rastoder-Novokmet za portal Radiosarajevo.ba.
