Na današnji dan 1189. godine napisana je Povelja bosanskog bana Kulina. Ovaj dokument, napisan na starobosanskom narodnom jeziku i bosanskim pismom bosančicom, ne samo da je najstariji dosad pronađeni očuvani bosanski državni dokument, nego je i jedan od najstarijih državnih dokumenata kod svih južnoslavenskih naroda.
“U ime oca i sina i svetog duha. Ja, ban bosanski Kulin, obećavam Tebi kneže Krvašu i svim građanima Dubrovčanima pravim Vam prijateljem biti od sada i dovijeka. I pravicu držati sa Vama i pravo povjerenje, dokle budem živ. Svi Dubrovčani koji hode kuda ja vladam, trgujući, gdje god se žele kretati, gdje god koji hoće, s pravim povjerenjem i pravim srcem, bez ikakve zlobe, a šta mi ko da svojom voljom kao poklon. Neće im biti od mojih časnika sile, i dokle u mene budu, davat ću im pomoć kao i sebi, koliko se može, bez ikakve zle primisli. Neka mi Bog pomogne i svo Sveto Evanđelje. Ja Radoje banov pisar pisah ovu knjigu banove povelje od rođenja Kristova tisuću i sto i osamdeset i devet ljeta, mjeseca augusta i dvadeset i deveti dan, (na dan) odrubljenja glave Ivana Krstitelja.”
Ovaj dokument pisan je dvojezično. Pored bosančice i bosanskog jezika pisana je i na latinici, na latinskom jeziku.
Povelja Kulina bana je prvi poznati diplomatski dokument pisan na domaćem jeziku, nemjerljive vrijednosti za bosansku srednjovjekovnu historiju: to je prvi poznati dokument izdan od strane jednog bosanskog vladara, vladaru, tj. knezu, druge države.
Iz sadržaja povelje vidi se da je Bosna već u 12. stoljeću imala uređenu državu i instituciju suverenog vladara, te prijateljske odnose sa Dubrovnikom, koji su se nastavili održavati kroz stoljeća.
Povelja Kulina bana prvobitno je sačuvana u 3 primjerka (prijepisa) u arhivu u Dubrovniku. Dva primjerka se tamo nalaze i danas, a treći primjerak, ukraden u 19. stoljeću, danas se nalazi u posjedu Ruske akademije nauka i umjetnosti u Sankt Peterburgu u Rusiji.
Izvor: Historijski arhiv Sarajevo
