Nakon više od tri decenije okupili se članovi porodice Bektić iz Srebrenice
Ljeto i period godišnjih odmora uvijek su vrijeme kada se bliža i dalja rodbina sastaje na svojim ognjištima. Svi oni, rasuti širom Evrope i svijeta, okupljaju se uz najmilije, te se na svaki mogu način trude održati povezanost porodice.
Tako se nakon više od trideset godina konačno na jednom mjestu sastala brojna rodbina porodice Bektić iz Srebrenice, koje je sudbina odvela do Njemačke, Amerike, Australije, Kanade, Francuske, Švicarske.
Esed Bektić već godinama živi i radi sa svojom porodicom u njemačkom gradu Dortmundu. Upravo je on bio inicijator da se konačno svi Bektići koji su rasuti po cijelom svijetu kao niska bijelih bisera, opet okupe na jednom mjestu, na svom, njihovom ognjištu odakle su i otišli u bijeli svijet.
Konačno smo uspjeli da se svi preživjeli Bektići okupimo u našem selu Jasenovo kod Srebrenice. To je naše prvo zajedničko veliko okupljanje poslije rata u BiH. Najstariji među nama bio je Emin Bektić koji ima 77 godina, a najmlađi Bektić ima četiri godine. Jedna od naših Bektića, Vehbija udala se za Palestinca i upravo njen sin Selim bio je najmlađi koji u sebi ima Bektićke krvi. Bilo nas je, sve u svemu, više od četrdesetero na jednom mjestu. Bili smo cijeli dan svi na okupu, i to je bilo zaista nezaboravno druženje. Ovo naše okupljane je malo duže planirano, međutim, nikako nismo mogli da se svi uskladimo, ali eto ove godine nam je uspjelo. Neki su nam nedostajali, ali siguran sam da ćemo sljedeće godine biti svi kompletno tu na jednom mjestu. I, iskreno govoreći najradosniji i najveseliji bio je najstariji Bektić, moj otac Emin – ispričao nam je Esed Bektić.
Kako nam je Esed Bektić rekao, bilo je tu i suza i smijeha, mnogi od njih, a posebno najmlađi, nisu se nikada do tog susreta prije vidjeli niti razgovarali, pa su najmlađi u komunikaciji koristili kako bosanski isto, tako i njemački ili engleski jezik, ali bitno je da su uspostavili prve kontakte.
