Obilježen 21. juni – Dan sjećanja na kakanjske šehide semizovačkog ratišta

Polaganjem cvijeća i prigodnim obraćanjima, te vjerskim programom danas je na spomen-obilježju u mjestu Ljubina, u blizini Semizovca, obilježen je 21. juni – Dan sjećanja na 13 šehida Trećeg manevarskog bataljona Kakanj koji su živote za slobodu dali u drugoj polovini juna 1995. godine na semizovačkom ratištu u operaciji deblokade Sarajeva.

Armije Republike BiH juna mjeseca 1995. godine pokreće operaciju deblokade Sarajeva. U operaciji su angažirane snage sastavljene od najboljih jedinica Armije R BiH među kojima je posebna uloga pripala Trećem manevarskom bataljonu Kakanj. Na sarajevsko ratište Treći manevarski bataljon se upućuje 10. juna 1995.godine. Odmah nakon dobijanja naredbe izvršene su neophodne pripreme, te organiziran dolazak Manevra u zonu borbenih dejstava pravcem Dolovčići-kanjon Misoče-Gudenovaća-Tisovik-Stražba-Kamenička stijena. U okviru borbenih dejstava usmjerenih na deblokadu Sarajeva, 3.manevarski bataljon 21.juna 1995.godine, u ranim jutarnjim satima, ovladava prvom linijom odbrane neprijatelja, te se spušta i ovladava dijelom komunikacije Srednje-Semizovac, čime stvara uslove za uvođenje drugih jedinica radi eksploatacije dostignutih linija i produžetka napada prema Sarajevu. Istog dana, u kasnim popodnevnim satima, uz jak kontraudar daleko nadmoćnijeg neprijatelja, 3.manevarski bataljon je prinuđen na povlačenje.

Ostala je zapamćena i zabilježena nevjerovatno snažna i nesalomljiva želja kakanjskih boraca da se spuste do semizovačke ceste i da krenu dalje prema Sarajevu sa željom da građanima ovog okupiranog, ugnjetavanog i razaranog grada donesu slobodu.

U operaciji deblokade Sarajeva ukupni gubici Trećeg manevarskog bataljona su bili 13 poginulih boraca od čega tri člana komande, 12 teže ranjenih boraca i 36 lakše ranjenih boraca.

Podsjećamo na imena boraca i starješina Manevra koji su živote za slobodu dali na semizovačkom ratištu:

Neimarlija Enez, sin Husnije i Ševale, komandir čete Bosna i zamjenik komandanta Trećeg manevarskog bataljona, odlikovan najvećim ratnim priznanjem „Zlatni ljiljan“. U narodu ostao zapamćen po svom patriotizmu, lijepom odnosu spram čovjeka, te privrženosti porodici. Poginuo je u 32. godini života.

Pašo Kubat, sin Aziza i Munire, dobrovoljac u redovima patriota, nekoliko puta ranjavan, završio ratnu oficirsku školu, odlikovan najvećim ratnim priznanjem „Zlatni ljiljan“. U narodu ostao zapamćen po svom veselom duhu, lijepoj naravi i mladalačkoj zanimaciji za nogomet i automobile. Kada je poginuo imao je samo 22 godine.

Haris Ljubović, sin Hajrudina i Vasvije, borac čete Bosna, završio Ratnu oficirsku školu-smjer borbeno komandovanje, za iskazanu hrabrost dobio pohvalu komandanta Trećeg korpusa. U sjećanju naroda Kaknja ostao je upamćen po svojoj dobroti , čestitosti i hrabrosti. Volio je nogomet. Poginuo je u 26. godini života.
Faik Zaimović , sin Nezira i Namire, jedan od prvih dobrovoljaca u redovima čuvene čete „Bosna“ . U narodu ostao zapamćen po svojoj dobroti, veselom duhu i šarmu. Volio je nogomet, folklor i pjesmu. Poginuo je u 33.godini života.

Selver Hodžić, sin Hajrudina i Dude, dobrovoljac u Teritorijalnoj odbrani Kakanj, poginuo kao pripadnik Trećeg manevarskog bataljona Kakanj na današnji dan 1995. godine na semizovačkoj cesti, u srcu je nosio čvrts nijjet da pomogne građanima opkoljenog Sarajeva koji su svakodnevno na zvjerski način ubijani. Poginuo je u 24. godini života.

Nusret Mehić, sin Avde i Vasvije, borac Trećeg manevarskog bataljona, u narodu ostao zapamćen kao vrijedan čovjek koji je volio ljude, prirodu, domovinu i slobodu. Poginuo je u 38. godini života.

Husein Salkić, sin Ramiza i Hasije, pripadnik Patriotske lige, MOS-a, a poslije i Trećeg manevarskog bataljona. Narod ga pamti kao povučenog i mirnog čovjeka, a povučeni i mirni ljudi u duši nose zadivljujuću ljubav prema čovjeku, porodici, zavičaju i domovini. Poginuo je u 27. godini života.

Zijad Banjić, sin Ćamila i Derviše, u borbu se uključio na samom početku agresije, život ga nije milovao, u sedmoj godini života ostao je bez oca, a kao mladić i bez majke. Najvažniji oslonac u životu- roditelje nije imao. Poginuo je u 31. godini života.

Hasan Brkić, sin Šukrije i Đemile, hljeb zarađivao u rudarskim jamama, bio član Patriotske lige i čete Bosna, dobrovoljac na misočkom ratištu. Poginuo u 32. godini života kao komandir čete u 3. manevarskom bataljonu.

Nedžad Čišija, sin Ađula i Kadire, dobrovoljac u redovima patriota, borac Trećeg manevarskog bataljona, u narodu se pamti kao mladi čovjek koji je volio druženje, nogomet i prirodu. Bio je privržen roditeljima, kakanjskom zavičaju i zemlji Bosni. Poginuo je u 22. godini života.

Nijaz Junuzović, sin Rašida i Zehre, nakon završene vojne obuke u Zenici 1993.godine postaje pripadnik 309. brdske brigade, kao dobar vojnik-strijelac dobio je prekomandu u redove Trećeg manevarskog bataljona, kada je poginuo u akciji deblokade Sarajeva imao je samo 21 godinu života. Njegova hrabrost i zalaganje za dobrobit zajednice trebaju biti primjer mlađim naraštajima.

Denis Amidžić, sin Safeta i Taibe, završio vojnu obuku u Zenici 1994. godine, učesnik akcije deblokade Sarajeva kao pripadnih Trećeg manevarskog bataljona. Narod Kaknja ga pamti kao mladog čovjeka plemenite duše. Poginuo je u 21. godini života.

Vahidin Bjelopoljak, sin Šefika i Munevere, dobrovoljac u redovima Teritorijalne odbrane Kakanj, hrabro se borio u sastavu 311. lahke brigade, a potom i u redovima Trećeg manevarskog bataljona. Kada se prijavio dobrovoljno da brani domovinu imao je samo 20 godina. Poginuo je u 24. godini života.

izvor: Općina Kakanj