Obilježena 32. godišnjica stradanja stanovnika Gornje Bioče
Prošle su 32. godine od stradanja mjesnog bošnjačkog stanovništva Gornje Bioče koje je početkom 1992. godine srpski agresor zarobio i zatvorio u prostorije osnovne škole, nakon čega je odvojio žene i djecu od muškaraca te ih odvodio u logore, kao što su željeznička stanica u Podlugovima i Planjina kuća u Semizovcu. Godišnjica stradanja Bošnjaka Gornje Bioče obilježena je u 10 sati na centralnom spomen obilježju gdje su prisutne delegacije položile cvijeće i proučile Fatihu.
Početkom 1992. godine agresorska vojska zarobila je i zatvorila stanovnike Bioče u prostorije osnovne škole i potom ih odvela u logore gdje su mnogi mučki ubijeni. Bioča je dala 47 šehida, a prije agresije u ovom mjestu bila su 52 bošnjačka domaćinstva. Najveći zločin počinjen je na brdu Žerovanj, gdje su mučeno i likvidirano 16 Biočana, dok su ostali poginuli u živim štitovima koje je koristila agresorska vojska.
Predsjednik Organizacionog odbora obilježavanja stradanja stanovnika Bioče je Emir Handžić, dijete šehida Bioče, koji je 92. godine imao osam mjeseci, a pet godina kada su tijelo njegovog oca pronašli u masovnoj grobnici Žerovanj i kada mu je klanjana dženaza.
–Ovo je prvo napadnuto selo na području općine Ilijaš, dali smo 47 šehida za odbranu BiH, Biočani su masovno stradali 1992. godine. Ljudi iz Bioče nosili su oružje u Sarajevo kako bi se Sarajevo moglo braniti. Na brdu Trešnjice je spomen ploča dva šehida Šehić Džemil i Handžić Edin, Edin je imao 19 godina, mi 32 godina tragamo za njim, znamo gdje je ubijen ali kosti nismo našli. Nakon toliko godina porodica ne gubi nadu ali sve su manje šanse. Nakon što su sve spalili, što su toliko ljudi pobili, u Bioču se stanovništvo vratilo, sve je obnovljeno, život se nastavio i svake godine smo ovdje da se sjećamo 47 šehida Bioče, kazao je Handžić.
Preživjeli logoraš Emir Durmo svjedočio je ovom prilikom o zvjerstvima i patnjama kroz koje su prošli logoraši, kazavši da je nepojmljivo šta sve čovjek može preživjeti, a da je od svih mučenja i iskušenja najveća patnja bila glad, jača i od premlaćivanja, tortura, pa čak i odvođenja na živi štit i svih prisilnih poslova koja su zarobljenici bili primorani raditi.
Ministar za boračka pitanja KS Omer Osmanović naglašava hrabrost šehida Bioče, ali i razmjeru zločina.
–Kultura sjećanja je važna za generacije koje dolaze. Stanovnici Bioče nisu položili niti dali živote, nego su svirepo ubijani na svom kućnom pragu, iako je genocid presuđen u Srebrenici i okolnim mjestima, on je počinjen i ovdje, jer ovdje ne postoji kuća gdje nekoga agresori nisu svirepo ubili. Ovi mjeseci su mjeseci tuge zbog žrtava i njihovih porodica, ali i radosti jer imamo svoju državu Bosnu i Hercegovinu, koje će biti uvijek, ponavljam mi se sjećamo heroja a oni nek se sjećaju ratnih zločinaca. Ovo je jedno od dostojanstvenih spomen obilježja čije uređenje je podržalo i Ministarstvo za boračka pitanja i dao sam prijedlog da na svim obilježjima treba da stoji natpis „stani, sjeti se, ne zaboravi“ pa da se svaki prolaznik zaustavi i sjeti se šehida, poručio je ministar Osmanović.
Načelnik Općine Ilijaš Akif Fazlić kaže da neke rane ne trebaju zarastati, da se nekih rana poput Bioče i mnogih bolnih rana iz rata trebamo sjećati, da su dio našeg identiteta i određenja naše prošlosti i budućnosti.
–Mjesec maj i juni su mjeseci tuge i boli u općini Ilijaš, u kojima su se desili veliki i stravični zločini, u kojima je bošnjačko stanovništvo pretrpilonajveće gubitke, a simbolika tog zločina počinje ovdje u Bioči. Ovdje su zločinci napravili ljudskom umu nepojmljiv masakr, vjerovatno su htjeli poručiti muslimanima da ne mogu opstati na području općine Ilijaš, da ako nas zateknu tu bit će ubijeni, mučeni,u logorima, u masovnim grobnicama kao što je Žerovanj. U tim mjesecima puno zla je napravljeno, uslijedili su zatim Luka, Kadarići i Lješevo, ali, hvala Bogu, bošnjačko stanovništvo se organiziralo, uspostavilo neke linije odbrane, otišli smo i u izbjeglištvo, ali smo formirali svoju 126. Brdsku brigadu koja je dala veliki doprinos odbrani na ilijaškom ratištu, kao i nizu ratišta u cijeloj BiH. Zato su ovo i dani ponosa i dostojanstva, onim što smo napravili usprkos svim stradanjima. Iako nosimo tugu, mora prevladati ponos, mora prevladati ono što je borba za dalji život i ako Bog da mi ćemo našim radom i civilizacijskom borbom dalje graditi naš Ilijaš i cijelu državu Bosnu i Hercegovinu, naglasio je načelnik Fazlić.
Zastupnik u Skupštini KS Mahir Dević kazao je da je Bioča u maju 92. godine bila početak sistemskog, planskog etničkog čišćenja muslimana sa ovih područja općine Ilijaš, što se narednih dana i mjeseci nastavilo u Luci, Lješevu i Kadarićima. Kazao je da se sjeća kao dvanaestogodišnji dječak kada su autobusom iz Bioče doveli žene i djecu i kako ih je mjesno stanovništvo prihvatilo. Uskoro su svi mještani opljačkani, mučeni i protjerani u izbjeglištvo, mnogi se stanovnici Luke i kadarića još vode kao nestali. Dević je naglasio potrebu da se materijalizuju dokazi o zločinu u Bioči, bilo kroz pisanje knjiga i monografija ili snimanje dokumentarnih filmova kako bi ostao trajan podsjetnik budućim generacijama na zlo koje se dogodilo i kako se nikad ne bi ponovilo.
Nakon programa, tradicionalno je upriličena posjeta spomen-obilježju u naselju Selimovići, gdje je položeno cvijeće na spomen obilježje i proučena Fatiha šehidima. Nakon toga uslijedila je i posjeta spomen-obilježju na Trešnjicama, a bit će proučen i tevhid u džamiji u Gornjoj Bioči.
Za zločine u Bioči niko nije kažnjen, procesuirani Srpko Pustivuk je oslobođen.
