Zašto je Srebrenica i dalje mjesto u kojem se prelamaju nacionalne i političke nesuglasice?

Izvor: BHRT/Maja Nikolić

Krajem ovog mjeseca u Srebrenici će biti održana Sjednica Skupštine opštine na kojoj će se donijeti Zakon o izmjenama i dopunama naziva ulica. Ova tema već od prošle godine proizvela je brojne podjele među ljudima u tom gradu, a sada je izvjesno da će nazivi ulica biti izmijenjeni. Gradske vlasti tvrde da su u obvezi donijeti ove izmjene, iako je Komisija koja o ovome odlučuje jednonacionalno. Istražili smo, zašto se u Srebrenici umjesto o ekonomskim pitanjima, stalno govori o nacionalnim i zašto svaki put u izbornoj godini?

Sjednica Skupštine opštine Srebrenica je već zakazana za 29. ovog mjeseca i u središtu pozornosti bit će već utvrđena točka dnevnog reda Izmjene i dopune naziva ulica. Komisija koja raspravlja i donosi odluku o nazivima ulica je jednonacionalna, jer su je tri bošnjačka člana napustila nakon što su uvidjeli u kojem pravcu vode nazivi ulica. Oni koji žive i grade svoju budućnost u Srebrenici smatraju da ovo nije dobro vrijeme za nove nazive ulica.

“Mislim da nije vrijeme za takve priče, ni za takve tačke dnevnog reda, s obzirom da su 2002. godine koncenzusom srpskih i bošnjačkih odbornika vraćeni prijeratni nazivi ulica u Srebrenici. Mislim da nije vrijeme jer idu i izbori i na način na koji je to sprovedeno u gradu koji ionako ima malo ljudi. Ali očito da neke politike žele da idu u tom pravcu”, smatra Adem Mehmedović, građanin Srebrenice.

“Bavimo se nebitnim stvarima. Ono što treba reći, možda će to sada izgledati sarkastično, ali ako hoće neko to da uradi, onda ćemo ulice nazvati pravim imenom. Ovu ulicu ispred nas ćemo nazvati 15 posto, ovu ovdje 7 posto, ovu 13 odnosno 20 posto. Šta znače ti postotci. Oni odražavaju broj stanovnika koji trenutno žive u odnosu na broj koji je prije živio. Oni koji žele dobro Srebrenici, mislim da treba da otvoreno razgovaraju sa svima, a ne da bilo ko nešto nameće”, ističe građanin Srebrenice Zekerijah Hadžić.

Bošnjački članovi komisije napustili su ovu radnu skupinu, jer su vidjeli da komisija čini sedam članova i da će u startu biti preglasani. Almir Dudić ističe da se novim nazivima ulica šalju jasne poruke.

“Ne raspravlja se na tu temu ravnopravno. Da se makar tu prave neki razgovori, dogovori, nego je to čisto nametanje. Dakle, mi smo sada u istoj poziciji kao poslije rata, poslije genocida kada je Srebrenica bila etnički čista. Kada je Ratko Mladić skidao natpise i nazive ulica, da se Bošnjaci ne pitaju. Isto kao da Bošnjaci ovdje ne postoje”, kaže Almir Dudić, predsjednik Kluba odbornika “Moja adresa Srebrenica”.

S druge strane načelnik Srebrenice i predsjednik Komisije za izmjene i dopune naziva ulica, trgova i parkova ističu da im nisu cilj političke i nacionalne tenzije, te da je ovo procedura koju Srebrenica mora završiti. Smatraju da Bošnjaci namjerno bojkotiraju rad komisije kao što su bojkotirali i izbore.

“Ja sam razgovarao sa članovima komisije i vodili su računa da ne budu nazivi ulica koji će vrijeđati, koji će doprinijeti da se podignu tenzije. Vjerujem kada se to usvoji na Skupštini, da neće biti takvih naziva i da će javnost vidjeti da su to samo bile spekulacije”, navodi Mladen Grujičić, načelnik Srebrenice.

“Čovjek je došao da registruje preduzeće i imao je problem, jer su u tom naselju sve bb, bb, bb… Imamo problem i u CIPS-u, jer mora da bude precizna adresa. I mi smo zaista morali da odlučimo. E sada, što će to ispasti da je jednostrano, to jeste manjkavost. Ali ne znam kako da ljude motivišemo za nešto što je naša obaveza. Mnoge ulice i nazivi neće se svidjeti pojedincima i etničkim grupama, ali od nečega moramo da počnemo”, kaže Momčilo Cvjetinović, predsjednik Komisije za izmjene i dopune naziva ulica, trgova i parkova.

Ipak, obje strane se slažu da ukoliko se nastavi s podizanjem političkih i nacionalnih tenzija, Srebrenici neće ni trebati ulice jer u njima neće imati tko živjeti.

“Politiku koju mi vodimo su stvarni problemi na terenu, a to je otvaranje novih radnih mjesta. Vi znate da su puna usta Srebrenice kada dođe 11. juli. A u međuvremenu niko ne obraća pažnju na to da otvori firmu, fabriku da zaposli Bošnjake”, tvrdi Grujičić.

“Apelujem na Federalno ministarstvo izbjeglica i raseljenih, na državno ministarstvo, na entiteski sekretarijat i na sve kantone da prestanu da ljude koji žive ovdje, da ih nazivaju povratnicima. Mi nismo povratnici, mi smo ljudi koji žive ovdje. I da svoje programe koji su stari 30 godina, koji su zaostali i nisu više upotrebljivi, da ih promjene. Da ih usmjere na obrazovanje i na pomoć ljudima koji žive ovdje”, ističe Zekerijah Hodžić.

Srebrenica, i trideset godina nakon rata ostaje mjesto u kojem se prelamaju nacionalne i političke nesuglasice. Umjesto da bude primjer grada koji se digao iz pepela, ovaj grad opet mora nositi teret ovdašnjih politika i podjela.