Kada se “srbovanje” plaća iz državnog budžeta: Može li funkcioner raditi protiv države od koje prima platu?
Izjava ministra finansija i trezora BiH Srđana Amidžića, koju je Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini ocijenila kao islamofobični govor mržnje, ponovo je otvorila jedno od najvažnijih pitanja bh. javnosti: dokle može ići javni funkcioner koji prima platu iz institucija Bosne i Hercegovine, koristi sve privilegije državne funkcije, a istovremeno svojim djelovanjem, izjavama ili političkim porukama podriva državu koju predstavlja?
Ovdje nije riječ o zabrani političkog mišljenja, niti o pravu bilo kojeg naroda da njeguje svoj identitet, vjeru, jezik i tradiciju. Problem nastaje onda kada se nacionalno predstavljanje pretvori u svakodnevno političko “srbovanje”, “hrvatovanje” ili bilo koji drugi oblik etničkog nadmetanja na leđima građana i budžeta, posebno kada se to radi iz državnih fotelja.
Bosna i Hercegovina je država svih njenih građana i naroda. Međutim, apsurdno je da pojedinci iz državnih institucija primaju redovne plate, naknade, službena vozila, putovanja i druge privilegije, a zatim javno rade protiv države koja im sve to omogućava. Takva praksa ne vrijeđa samo institucije, nego i građane koji pune budžet, radnike, penzionere, borce, privrednike i mlade koji sve češće odlaze upravo zato što država izgleda kao prostor političke trgovine, a ne odgovornosti.
Posebno je opasno kada se u javnom prostoru vjerska ili nacionalna pripadnost koristi kao uvreda. Time se ne napada jedan političar, jedna stranka ili jedna odluka, nego se šalje poruka čitavoj zajednici da je njeno ime, identitet ili vjera nešto pogrdno. Takav govor ne smije biti normaliziran, posebno ne od ljudi koji obavljaju najviše državne funkcije.
Zbog toga se sve češće nameće pitanje: treba li Bosna i Hercegovina imati jasniji zakon kojim bi se propisalo da nosioci javnih funkcija ne smiju djelovati protiv ustavnog poretka, državnih institucija i temeljnih interesa zemlje iz koje primaju platu?
Takav zakon ne bi smio biti sredstvo za gušenje kritike. Svaki funkcioner ima pravo kritikovati vlast, politike, zakone i odluke. Ali jedno je kritikovati državu kako bi bila bolja, a sasvim drugo koristiti državnu funkciju za njeno ponižavanje, blokiranje, vrijeđanje njenih građana ili širenje mržnje prema narodima i vjerskim zajednicama.
Bosni i Hercegovini nije potreban zakon protiv Srba, Hrvata, Bošnjaka ili bilo koga drugog. Potreban joj je zakon protiv političke neodgovornosti, zloupotrebe funkcije i otvorenog djelovanja protiv države iznutra. Jer nije normalno da građanin koji radi u običnoj firmi može dobiti otkaz zbog nanošenja štete poslodavcu, dok javni funkcioner može godinama primati platu od države i istovremeno raditi na njenom slabljenju.
Državna funkcija mora značiti obavezu, a ne privilegiju bez odgovornosti. Ko želi platu iz budžeta Bosne i Hercegovine, mora poštovati Bosnu i Hercegovinu, njene zakone, institucije i građane. Ko to ne može, uvijek ima pravo politički djelovati izvan državne funkcije, ali ne i koristiti državu kao bankomat dok je javno ruši.
Vrijeme je da se u Bosni i Hercegovini konačno razdvoji legitimna politika od destrukcije. Identitet nije problem. Srpski narod nije problem. Problem su oni koji nacionalni identitet koriste kao štit za lične privilegije, političku blokadu i govor koji ponižava druge.
Bosna i Hercegovina može preživjeti različita mišljenja. Ali ne može vječno trpjeti da je iznutra razgrađuju oni koji od nje najviše uzimaju.
