Inkluzija počinje onda kada dijete zna da nije samo. Da bi se taj osjećaj podrške pretvorio u svakodnevnu praksu, potrebni su ljudi, znanje i sistem koji prepoznaje potrebe svakog djeteta.
Upravo zato inkluzija u Kantonu Sarajevo danas nije pitanje jednog asistenta, jednog nastavnika ili jedne škole. Rezultat je sistemski razvijane mreže podrške koju je Ministarstvo za odgoj i obrazovanje Kantona Sarajevo gradilo kroz jačanje stručnih službi, angažman asistenata u odjeljenju i grupi, razvoj mobilnih stručnih timova i kontinuiranu podršku nastavnicima, roditeljima i učenicima.
Posljednjih godina u Kantonu Sarajevo napravljen je značajan iskorak u razvoju inkluzivnog obrazovanja. Danas svaka osnovna i srednja škola ima psihologa, više od 400 asistenata u odjeljenju i grupi pruža podršku učenicima u školama i vrtićima, dok 26 mobilnih stručnih timova, koje čini 78 stručnjaka: psihologa, logopeda i edukatora-rehabilitatora, pruža kontinuiranu podršku učenicima, roditeljima i nastavnicima širom Kantona Sarajevo.
Izuzetno važnu ulogu imaju mobilni stručni timovi koji stručnu podršku donose direktno u škole. Kroz multidisciplinaran pristup pomažu u prepoznavanju potreba učenika, pružaju podršku nastavnicima u prilagođavanju nastavnog procesa, osnažuju roditelje i doprinose stvaranju sigurnog i podsticajnog školskog okruženja.
Podrška djeci razvijana je i kroz kontinuirana stručna usavršavanja nastavnika i stručnih saradnika. Konferencije, edukacije i stručni skupovi posvećeni inkluziji, mentalnom zdravlju i dobrobiti djece doprinose jačanju kompetencija prosvjetnih radnika i stvaranju škola koje odgovaraju na potrebe svakog djeteta. Koliko je važna saradnja svih koji učestvuju u podršci djetetu najbolje potvrđuju iskustva stručnjaka koji svakodnevno rade s učenicima, roditeljima i nastavnicima.
Belma Bradić, asistentica u nastavi s više od deset godina iskustva u radu s djecom s poteškoćama u razvoju, ističe da su upravo kontinuitet podrške i saradnja svih učesnika odgojno-obrazovnog procesa ključni za napredak djece.
„Naš poziv je izuzetno human. Nekada radimo u teškim uslovima, ali oni trenuci kada je vidan napredak kod djeteta potvrđuju koliko je ova podrška važna i smisleno uložena“, kaže Bradić.
Na značaj preventivnog djelovanja i kontinuirane stručne podrške ukazuje i psihologinja Ajla Nuhić.
„Kroz preventivne programe i stručno-savjetodavni rad fokus stavljamo na očuvanje mentalnog zdravlja, jačanje socioemocionalne klime škole i podršku svim učesnicima odgojno-obrazovnog procesa“, ističe Nuhić.
Ovakvi primjeri pokazuju da se inkluzija ne gradi pojedinačnim aktivnostima, nego dugoročnim ulaganjima u ljude, stručnost i sistemsku podršku školama. Ministrica Naida Hota-Muminović ističe da je cilj svih provedenih mjera bio stvoriti odgojno-obrazovni sistem u kojem svako dijete ima jednake prilike za učenje, razvoj i aktivno učešće u životu škole.
„Kvalitet odgojno-obrazovnog sistema ne mjeri se samo uspjesima najboljih učenika, nego i njegovom sposobnošću da prepozna, razumije i podrži svako dijete. Zato smo posljednjih godina gradili sistem u kojem podrška nije izuzetak nego pravilo. Ulagali smo u stručne kadrove, jačali kapacitete škola i razvijali mehanizme podrške kako bismo osigurali da svako dijete ima priliku da uči, razvija svoje potencijale i osjeća se prihvaćeno u školskoj zajednici“, ističe ministrica Hota-Muminović.
Inkluzija nije samo pravo djeteta da bude u učionici. Ona znači da dijete dobije podršku, razumijevanje i priliku da uspije. Upravo zato danas iza svakog djeteta koje treba dodatnu podršku stoji mreža stručnjaka i profesionalaca koji svakodnevno rade kako bi škola zaista bila mjesto koje pripada svima, poručuju iz Ministarstva.
