Čini se da ratna dešavanja na Bliskom istoku niko u Bosni i Hercegovini ne prati pažljivije od vlasnika benzinskih pumpi. Dovoljna je jedna nova vijest o sukobima, prijetnjama ili ispaljenim raketama pa da se gotovo istog trenutka počne govoriti o rastu cijena nafte i neizbježnom poskupljenju goriva.
Dok informacije o mogućem rastu cijena do benzinskih pumpi stižu brzinom rakete, pojeftinjenja se kreću puževim korakom. Kada cijena barela na svjetskom tržištu poraste, nove cijene na pumpama pojavljuju se gotovo preko noći. Kada barel pojeftini, građanima se objašnjava da su zalihe ranije nabavljene, da treba sačekati nove isporuke i da se promjene ne mogu odmah prenijeti na maloprodajne cijene.
Tako poskupljenja dolaze u desetinama feninga, dok se pojeftinjenja mjere u milimetrima. Cijena goriva poraste naglo i direktno, a spušta se polako, oprezno i gotovo neprimjetno.
Građani zbog toga s pravom postavljaju pitanje kako se svako svjetsko poskupljenje tako brzo odrazi na njihov novčanik, dok pad cijena nafte često ne donese jednako brzo i značajno rasterećenje.
Gorivo u Bosni i Hercegovini odavno nije samo trošak vozača. Svako poskupljenje utiče na cijene prijevoza, hrane, usluga i gotovo svih proizvoda koje svakodnevno kupujemo. Zato nekoliko feninga više na benzinskoj pumpi vrlo brzo postaje nekoliko maraka više u potrošačkoj korpi.
Niko ne spori da globalna tržišta, ratovi, poremećaji u snabdijevanju i političke krize utiču na cijenu nafte. Međutim, građani očekuju da tržišna pravila važe u oba smjera. Ako se rast cijena prenosi odmah, onda bi se jednako brzo trebalo reagovati i kada cijene na svjetskom tržištu padaju.
Do tada će bh. vozači nastaviti pratiti ratne vijesti sa zebnjom, ne samo zbog sigurnosti i ljudskih žrtava nego i zbog pitanja koje se nameće nakon gotovo svake nove rakete: koliko će gorivo poskupjeti ujutro?
