
Dok veliki broj građana Bosne i Hercegovine svakodnevno razmišlja kako platiti račune, osigurati hranu i preživjeti do naredne plate, novoizabrani politički predstavnici ulaze u mandate koji im donose visoka primanja, brojne naknade i finansijsku sigurnost. Razlika između života onih koji biraju i onih koji su izabrani sve je izraženija, a pitanje odgovornosti prema građanima ponovo dolazi u prvi plan.
Prema prilogu BHRT-a, koji potpisuje novinarka Olga Urukalo Desnica, primanja izabranih predstavnika, zavisno od nivoa vlasti, kreću se između 3.500 i 8.500 KM mjesečno. Riječ je o iznosima koji su za veliki dio stanovništva Bosne i Hercegovine gotovo nedostižni.
Dok zaposleni građani često moraju planirati svaku marku, nosioci političkih funkcija imaju osigurana redovna primanja i niz pogodnosti koje dolaze s njihovim položajem.
Visoke plate nisu problem same po sebi. Problem nastaje kada iza njih ne stoje rad, odgovornost i konkretni rezultati.
Građani s pravom mogu postaviti pitanje koliko izabrani predstavnici zaista rade u njihovom interesu, koliko su prisutni među ljudima koji su im dali povjerenje i koliko su spremni odreći se vlastitih privilegija kada društvo prolazi kroz ekonomske teškoće.
Novinarka Milkica Milojević u prilogu BHRT-a upozorava upravo na problem političkog angažmana motivisanog ličnim primanjima, pri čemu pojedini funkcioneri godinama, pa i decenijama, koriste pogodnosti političkog položaja bez odgovarajućih rezultata.
Politika kao zanimanje ili odgovornost prema građanima?
Sociolog Drago Vuković ocjenjuje da je politika u Bosni i Hercegovini odavno postala prostor interesnog djelovanja, zapošljavanja podobnih kadrova i brige o stranačkim interesima, umjesto odgovorne javne djelatnosti.
Takve ocjene otvaraju pitanje koje se posebno nameće nakon svakih izbora: da li se pojedinci kandiduju kako bi služili građanima ili kako bi sebi osigurali četiri godine lagodnog života?
Politička funkcija ne bi smjela biti nagrada za stranačku poslušnost, niti sigurno radno mjesto bez jasnih obaveza i mjerljivih rezultata. Ona bi trebala predstavljati odgovornost prema svakom građaninu, uključujući i one koji za izabranog predstavnika nisu glasali.
Posebno zabrinjava što se javnost često više bavi raspodjelom funkcija, imenovanjima i političkim kombinacijama nego konkretnim programima koji bi trebali poboljšati životni standard stanovništva.
Prema podacima istraživanja Saveza sindikata koje prenosi BHRT, čak 40 posto ispitanih zaposlenih uz redovan posao mora raditi još jedan kako bi prehranili porodicu.
Istovremeno, visoka primanja nosilaca javnih funkcija otvaraju pitanje opravdanosti njihovih ukupnih naknada u društvu u kojem brojni radnici teško zadovoljavaju osnovne životne potrebe.
Građani koji finansiraju institucije kroz poreze i druge obaveze imaju pravo očekivati da njihov novac bude opravdan konkretnim rezultatima, a ne samo prisustvom političara na sjednicama, protokolarnim događajima i predizbornim skupovima.
Izbori su završeni, ali za izabrane predstavnike pravi ispit tek počinje.
U naredne četiri godine njihov uspjeh ne bi se smio mjeriti brojem održanih konferencija za medije, objavljenih fotografija ili političkih saopćenja, nego kvalitetom usvojenih odluka, poboljšanjem životnih uslova i rješavanjem problema građana.
Potrebna je i znatno veća transparentnost. Javnost bi trebala imati jednostavan uvid u ukupna primanja izabranih predstavnika, njihove naknade, troškove, prisustvo sjednicama, predložene inicijative i ostvarene rezultate.
Onaj ko prima nekoliko hiljada maraka mjesečno iz javnog budžeta mora biti spreman građanima objasniti šta je konkretno uradio za taj novac.
Nije sporno da odgovorne javne funkcije trebaju biti adekvatno plaćene. Sporno je kada privilegije postanu važnije od dužnosti, a politički mandat sredstvo lične sigurnosti umjesto prilike da se nešto promijeni nabolje.
Na kraju, ostaje jednostavno pitanje: hoće li naredne četiri godine biti period napretka za građane Bosne i Hercegovine ili samo još jedan dobro plaćen mandat za njihove političke predstavnike?
Odgovor neće dati predizborna obećanja, nego njihov rad i rezultati.
Izvor i referenca: BHRT – prilog novinarke Olge Urukalo Desnica (H.S.).















